Deo treci: Iskrivljene slike u ogledalima boje blata Mnogi ljudi se bolje osecaju kad znaju da je telefon iskljucena a vrata za njima zakljucana i da niko nece doci da im narušava samocu. Pitanje je koliko je to normalno a koliko licemerno. Ukoliko sve ne rade u želji da neko dode i izvuce ih iz samoce a vecinom rade baš zato, što je strašno. Vecito otkopcavanje i zakopcavanje odela i uvek proklete zavese na prozorima koje se uvek zapetljavaju kad se prozor otvara i zatvara i milijarde sitnica koje coveku dižu pritisak i stvaraju neurozu, gadan ukus cigarete i potreba za nikotinom, vreli caršavi koji se lepe za kožu kao pijavice, znoj telesnosti, brisanje peškirima posle kupanja, brijanja i mnoštvo sitnih pizdarija koje se obavljaju da bi se dobilo vreme za šta - za neku durug vrstu sitnih pizdarija koje treba da predstavljaju zadovoljstvo, hrana, pice, gledanje filmova i slušanje ploca, sve to odvlaci pažnju, a i treba, inace raste pritisak u glavi i covek se pita cemu sve to - a odgovora nema, ili je odgovor "nicemu", pune pepeljare i dim u sobi kao posledica uživanja duvana i pune WC šolje kao posledica uživanja hrane i pica, kako je sve to grozno. Kad bi postojao neki svet bez svega toga, ili da su ljudi nadkamile, pa da sve to obave jednom u životu i posle toga budu slobodni - za šta? Za uvek istu dosadu - diktira Hazdrubal svojoj sekretarici koja otmeno zeva od dosade. Maksimilijan, 22 april 1985, podne - Volim te - rece osecajuci kako mu se u ustima valjaju hladne knedle. - "Volim te" - ponovio je u sebi te dve glupe reci lišene znacenja. Naravno, volece je tek kasnije, kad zaista bude kasno i kad ona vec nade drugog, ali ni to nece biti ljubav, tek navika, prosta navika. Gledao je kako ustaje iz kreveta i uzima kljuceve, odlazi. Zateci ce je u svojoj sobi, soba ce neko vreme biti puna, a zatim ce i ona otici, kao što sve odlaze, jer je sve na svetu nepotrebno. I mesecima dallje pamtice njene zelene pantalone i patike, ridu kosu uvijenu u pundu, krupne i malo ukošene oci, usta nalik na palacinku sa jarkim crvenilom i nikada više, baš nikada, nece biti sa njom, jer nije ni bio, samo je sanjao da bi nekog mogao da voli, ali nije mogao, bila je laž... - Uvek je laž - javio se Kralj Lažova - dobro znaš da je uvek laž i da su sve te jebene ljubavi samo prokleti strah od samoce i nemogucnost da se izbegne ili postigne bliskost. Zajednicko slušanje ploca! Ha! Gluposti. Ti možeš da budeš sam i uvek si to mogao i zašto se onda prisiljavaš da ne budeš sam? Izlasci u grad! Ha! Kakva glupost! Ovaj svet ne postoji i ti to znaš, i niko ti ne treba. I nisi lud. Samo si nedovoljno glup da bi živeo na nacin na koji živi vecina ljudi! I prestani sa tim, ona ce jednog dana odneti i ploce i knjige i garderobu, odnece sve, ali to nije važno, tebi ništa ne treba. Neka odnese jer vec je i odnela. Uzdržavaj se koliko god je moguce od glupih razgovora o njoj i o tome zašto je otišla, prosto nije ni bila. Pazi, ne postoji samo jedna stvarnosti i ne postoji svet vec samo opis sveta, ne postoji stvarnost i san jer je sve i san i stvarnost. Ti nikada nisi mogao da uociš razliku izmedu sna i stvarnosti, znaš li zašto? Zato što je i nema. Ne treba ni da misliš o tome. - Ali ja i dalje mislim o tome. - Zato što si glup, ali ne brini vremenom ceš biti još gluplji pa ceš prestati i smejaceš se samom sebi iz prošlosti, veruj mi...