Betonske godine

 

 

"Decu od malih nogu treba  učiti  istini,  pravoj  istini.  Time  se

postiže čvrstina njihovih misli i jasnoća saznanja. Na taj način ona

se pripremaju da se jednog dana uključe u društvo i ponesu svoj  deo

odgovornosti" - Državni Priručnik za roditelje

 

 

          Vraćajući se  sa  posle,  kao  i  obično,  ulicom  Pobede,

primetio je  da  nekoliko  radnika  u  prašnjavim  odelima  nabacuje

čelične sajle oko kipa Prvog Upravljača spremajući se da ga ruši.  U

prvi čas poželeo je da protrlja oči da se uveri da ne sanja, iako je

znao da to ne sme da uradi jer je lako moguće da bi ga neko primetio

i možda, loše protumačio taj gest. Nije smeo da ubrzava  korak  niti

da se zadržava na tom mestu, da dopusti da mu se na licu pokaže bilo

koja emocija, sve je bilo sumnjivo i lako je moglo da  se  izrodi  u

nešto loše. Kao da se ništa ne događa produžio je dalje  ravnomernim

korakom krajičkom primećujući da i svi ostali čine isto. Znači, nije

bilo razloga za zabrinutost. Možda se kip ruši  da  bi  se  postavio

veći, jer je Prvi Upravljač u međuvremenu  izrastao  iz  narodnog  u

svetskog gorostasa, ili je, jednostavno došlo do smene i sutra će tu

takođe biti kip Prvog Upravljača sa neznano izmenjenim  crtama  lica

koje se ionako jedva vidi na visini  većoj  od  deset  metara. 

 

 

 

 

 

Nije  želeo da razbija glavu razmišljajući o  mnoštvu  mogućnosti  jer  od

toga nije bilo nikakve koristi. Biće šta će biti a on ionako ne može da utiče na tok događaja, pa čemu gubiti vreme misleći o nečemu  što se ne može izmeniti jer je oduvek isto? Vratar je  ozbiljno  klimnuo glavom dajući do znanja da je identifikacija suvišna što je  značilo da je skener popravljen i da centralni kompjuter  ponovo  kontroliše svakog ko ulazi  i  izlazi  iz  zgrade.  Do  svog  sprata  popeo  se stepeništem jer  liftovi  nikada  nisu  radili,  a  ionako  je  bilo korisnije  za  organizam  fizički  se  naprezati,   naročito   posle višečasovnog sedenja na radnom mestu. Pozvonio je i starije dete  mu je otvorilo vrata propuštajući ga da uđe. Mlađe je verovatno bilo  u vrtiću i doći će tek predveče. Sedajući za sto  začuo  je  zvono  na vratima, i  trenutak  kasnije,  otvaranja  vrata  i  poznate  šumove skidanja garderobe.  Došla  je  njegova  supruga.  Sela  je  za  sto

prekoputa njega i čekala da starije  dete  servira  hranu. 

 

Donoseći hranu starije dete je uključilo TV - takva  su  bila  svima  poznata pravila o kućnom ponašanju i svi su znali da se prekršaji bilo  koje

vrste rigorozno kažnjavaju. Niko nije znao  kako  se  baš  tačno  ti

prekršaji kažnjavaju niti je želeo da proverava, dovoljno je bilo da

kazna postoji. Uz jelo su saslušali TV, kao i prethodnog dana, kao i

svakog dana, i ponovo su čuli sve ono što su oduvek  znali,  "da  je

dobro ali će biti još bolje ukoliko se svi  potrude  da  budu  ljudi

dobre volje, dda se potrude  i  daju  sve  od  sebe,  da  su  zemlju

posetili prijatelji a da neprijatelji nikada ne miruju, da uspesi ne

znače da se može spavati na lovorikama već se mora raditi još  više,

da su plate previsoke a cene preniske, a koji još narod time može  da

se pohvali, istina, prodavnice su prazne i zatvorene, ali to je zato

što su osnovne životne namirnice opasne po zdravlje i u  ishrani  ih

treba što manje koristiti a što više piti vodu koja je  puna  raznih

minerala i materija, da je situacija u svetu kritična  i  da  se  to

odražava i na bogatije zemlje od njihove, mada takvih skoro i  nema,

i, uvek na kraju, da narod koji živi u slobodi i demokratiji,  samim

tim ima sve", zatim je starije dete  sklonilo  pribor  bez  ostataka

hrane jer ih nikada nije bilo, ne treba se razbacivati već  štedeti,

 

 

a oni su prešli u dnevnu sobu da se razgale uz zabavne  programe  na

TV, posle čega će otići u spavaću sobu da se odmore i  pripreme   za

sledeći radni dan, koji će, kao i  uvek,  biti  naporan  i  ispunjen

pobedama.  Dok gledaju zabavni program koji je  savršeno  prilagođen

njihovim željama  i  potrebama,  ispunjen  muzikom  i  humorističkim

emisijama, znači, svime što je potrebno, kako je to nauka  dokazala,

slobodni od nezdravih novina u kojima  ima  olova,  od  suseda  koji

nikada ne dolaze, mada okupljanje nije zabranjeno, ali je  sumnjivo,

jer zašto bi neko odlazio kod suseda kad ima sve što mu je potrebno,

i kada bi se ti susreti događali kad dan ima svega 24 časa i svi  su

isplanirani, dakle, dok gledaju zabavni program i  uživaju,  potpuno

opušteni, u nastavku emisije je popularna serija "Istina o  nama"  ,

za decu i odrasle, koju prate svi bez izuzetka, i koja  je  omiljena

čak i u kabinetu Prvog Upravljača, što znači  da  joj  je  gledanost

100%,  dakle  ista  procentualna  vrednost   kojom   kabinet   Prvog

Upravljača uvek pobeđuje na slobodnim  izborima  u  zemlji.  Serija  uvek

počinje himnom i tada svi ustaju, ali ne  pevaju,  nema  potrebe  za

pevanjem, jer peva TV, bolje je ne pevati, jer može  svašta  da  se

peva, i još nemaju svi isti glas ali radi se i na tome. Posle  himne

se saznaje da je istina najveće bogatstvo  svkog  naaroda  i  da  je

narod bez istine kao ptica bez  krila.  Preobraćeni  otpadnik,  uvek

isti, jer kad bi bilo više otpadnika od njega jednog to bi već  bila

grupa, a tako nešto je nedozvoljivo, izgovara uvek isti  tekst  koji

svi znaju napamet jer se serija emituje svakog dana:

 

"Ni sam ne  znam  - i sa užasom svi primećuju da je čova zaboravio tekst i da belo blene  u mali ekran tv prijemnika kao izgubljen slučaj , što naravno, i jeste. Negde daleko od te srećne zemlje ljudi žive suvišno i

nepotrebno, a negde još dalje raznorazne budalčine odbacuju bogatstvo

da bi živeli u slobodi, jer su preglupi da shvate da i sloboda ima svoju cenu kao i sve ostalo na svetu i da se tu ništa ne može promeniti. Demokratija je zamka za narod, baš kao i tiranija.

 

 

Vlast je sama po sebi zla i surova jer se hrani žrtvama i neprijateljima. Na

veliku svetsku žalost, čovečanstvo je preglupo i nikada ništa nije

naučilo iz svojih grešaka, niti će više imati prilike da nauči. Eto, malo, približavamo se kraju sveta zbog par vladajućih  budala.

 

Nažalost, niko nema vremena ili hrabrosti da ih pobije, a i čemu ? Ako

je narod jednom izabrao jedne budale zašto ne bi to uradio ponovo ?

 

Ako mu se takva šansa ponudi svaki narod od dva zla odabire oba. To je

prolazilo kroz njegove misli u trenutku dok je čova belo blenuo u mali

ekran tv prijemnika a zatim je na brzinu puštena još jedna nova radna

pobeda. Time se to završilo a jednog dana će svakako biti bolje...