Jedan običan dan

 

Otvarajući oči ugledao je mrlju na plafonu,  ličila  je  na  prosuto

vino. Ta asocijacija naterala je njegovu smrdljivu telesinu da da se

sasvim  razbudi  i  naglavačke  okrene  kuću  tražeći   nke   odavno

nepostojeće zalihe pića za koje je pouzdano znao da  su  polokane  u

tihoj delirijumskoj ekstazi. Zapalio je vatru u peći i čekao  da  se

soba zagreje da bi mogao da izvetri otrovne pare od sinoć, preksinoć

i od pre hiljadu godina. Nekad je bilo drugačije, dok je manje pio a

više mislio, ali ni sam nije znao da li mu je tada bilo gore. Creva su

ga požurivala ka WC-u, iako je mrzeo odlazak tamo jer  je  i  s  tim

imao problema. Činilo mu se da se sav raspada i znao je  da  je  taj

osećaj tačan. Nadao se da će neko doći i doneti nešto pića. Neko  od

propalica sličnih njemu, mamurnih alkoholičara  koji  moraju  svakog

jutra da loču od sabajle da ne bi  povraćali  u  sopstveni  želudac.

 

Nije bio gladan. Telefon je zvonio  a  zatim  je  prestao.  Nije  se

javio. Osećao se prljavo, kao i svakog jutra, i tešio se  mišlju  da

bi bilo gore da je narkos, "drogeraš", trebalo bi mu mnogo više love

nego što je troši na piće.

 

- Zašto pije? - pita se.

 

Zašto da ne pije. Zbog beznađa i dosade u zemlji  mrtvih  duša,  bez

posla i bez želje za poslom, užasnut pukom mogućnošću  da  ustaje  u

rano jutro umesto u kasno popodne i crnči  za  parče  hleba  i  malo

socijalnog mira, bez govorancije o tome kako je neradnik i  bitanga.

 

Recimo, mogao je da završi faks, ali nije. Ne samo zato  što  ga  je

mrzelo, više ga je uplašila lakoća te mogućnosti, pohotni kalup koji

polako guta celu njegovu jebenu generaciju i melje ih kao  mlinarski

žrvanj u sitne  i  beznačajne  brojeve  po  firmama  i  preduzećima,

hranitelje porodica i skotnih kučki koje rađaju  izrode,  satrape  i

secikese zbog kojih i ne može da dobije posao, jer nije njihov.

 

Očaj  se lako topio u piću, ali je još brže izlazio na površinu  kad  pića

nije bilo. Čežnjivo je zurio u vrata odlažući mučan odlazak u  WC  i

dišući samo na usta da se ne bi ugušio od smrada duvana i alkoholnih

isparenja neprovetrene sobe.

 

Niko nije dolazio i zato jeotišao do šolje i otaljao  lepljive  mase

iako mu nije bilo jasno od čega se to stvara  kad  danima  ništa  ne

jede. Čovek je vreća govana - kaže radio, kao da disk džokej,  jahač

na ploči, pogađa njegovo raspoloženje,  a  možda  se  i  sam  oseća

slično. Nije bilo važno. Vraćajući  se  u  već  toplu  ali  i  dalje

smrdljivu sobu ispružio se na krevet i pokušao da zaspi ponovo. Nije

valjalo što nema pića. Već je tonuo u san kad se  začulo  bojažljivo

kucanje na vratima. I već mu je bilo lakše.

 

- Sam ? - upitao je Ulaznik.

 

Klimnuo je glavom pokušavajući da oceni šta je ispod jakne. Votka?

 

- Neprijatelj radi ? - pitao je Ulaznik.

 

Sve su flaše spolja jednake a nekako su i iznutra slične.

 

- Doneo sam nešto - rekao je Ulaznik vadeći flašu ispod mantila - da

nam se nađe, umalo da me ukebaju, majku im jebem seljačku, kao da će

da propadnu zbog jedne jebene flaše!

 

- Pusti govnare - rekao je pružajući ruku.

 

Oporo i teško piće sluzavo im je klizilo niz grla, ali  klizilo  je,

moglo je da se pije. I moralo je, nije bilo ničeg drugog.

 

- Na taj raf najmanje paze - rekao je Ulaznik - valjda misle da niko

nije lud da krade ovo đubre, ali kad se mora...

 

 

klimnuo je glavom i nastavio da pije. Zaćutali su. Prestali su da se

samozavaravaju kako nešto proslavljaju ili piju  da  se  razgale  i

malo opuste, sve je to prošlo, opijanje  je  postalo  način  života.

 

Ponekad mu se činilo da sve to nema smisla. Naravno, nije ni  imalo.

Uskoro su naišli još neki donoseći piće sa sobom  i  vreme  je  brže

prolazilo. Pomalo su razgovarali kad se ko dobro našljemao i od čega

se najgore povraća a zatim ih je prekrila tišina i  tiho  klokotanje

tečnosti...