deo drugi: Krpež i beda, spomen mocnika Jednom je Markes rekao da se uvek ispovraca kad pred sobom vidi belinu papira i da mu žena stavlja crvenu ružu kraj mašine da bi mogao da piše - zar nije bilo jednostavnije reci da je On toliko veliki da piše uprkos svemu ? Ali, bio je skroman. Ali, cemu to ? Svaka rec može da košta i obicno i košta i obicno je preskupa za onoga ko nema para, a malo ko ih ima, jer su pare rasporedene tako da svako ima manje nego što mu treba, pa ipak se neko rada u zlatu i kadifi a neko u blatu i cenifi - što ne znaci da njihovi ljudi nece sebi naci puta da dospeju do stepena svoje maksimalne nepososbnosti u skladu sa Parker - Parkinsonovim zakonom. Tacka i kraj recenice. Maksimilijan se 21 aprila 1985 u deset sati ujutru budio ispovracan i zgaden. Nesvestan svoje nesvesti nalivao se žestokim picima da bi se distancirao od bede u sebi i bede van sebe i bede u drugima, uzaludno pokušavajuci da dokuci kako se desilo da je on ipak isti kao i svi ostali. Iako se godinama trudio da dokaže svoju genijalnost konacno su ga stavili na pravo mesto, na tlo, i sada je sedeo na tlu i bespotrebno pljuvao u zrak dok mu se odozgo vracalo sa kamatama. Jedva sedam godina kasnije Bog je pogledao na njegov narod posle dužeg vremena i zacudio se da taj tako ratnicki narod ni sa kim ne ratuje. - Pa, to je bezobrazluk, da se ne ratuje - rekao je Dobri Bog - evo rata ! Ali, to je bilo tek za sedam godina skoro pred kraj sveta, a trenutno je osecao samo gorušicu od zavisti. Znao je da na njihovom mestu ne bi bio mnogo bolji, bio bi možda cak i gori, ali svejedno je osecao zavist, zavideo im je, svejedno im je zavideo na skupim kolima i svemu ostalo, uostalom, na dobrim primercima ženskog roda najviše, jer se priroda pobrinula da na zadovoljavajuci nacin obezbedi produženje vrste, sa zadovoljstvom, koje je svakako vece od samozadovoljstva jedinke. Voleo je da apostrofira dok kenja, pa makar i samo u mislima, jer je tako cistije, daleko od gadne televizije. Da je ikad imao priliku da uništi citav svet, dok je to još imalo smisla svakako bi ga uništio. Kad se prilika ukazala vec je bio Kralj Lažova i beše kasno. Pre toga, naravno, ranije, mrzeo je sve te govnave i uspešne kretene koji to jesu jer on nije, a da jeste oni ne bi postojali, cak ni u mašti. Jednom je Marks koji nije imao brace rekao da se istorija ponavlja, prvi put je tragedija, drugi put je farsa, treci put je monotonija. Taj Marks je umro ali živi u svojim delima, rodio se Markes koji je pisao baš o svemu i koji je možda i više napisao a možda je i Nobelovu nagradu dobio ali svakako ne za mir jer se zvao Gabrijel, andeo Uništenja. Maksimilijan Nikolajevic je ustao iz ubljuvanog kreveta i oteturao se do smrdljivog kupatila. Prvo je povukao vodu a zatim se teško i mucno umivao, polusavijen zbog bolova u stomaku. U ogledalu je video samo jednog ružnog žutozubog bednika koji ga je gledao sa mržnjom. Nije slušao radio ni gledao televizor ni citao knjige i novine. Sve je to bilo prekupo za takvog gologuzana od kojeg ce jednog dana narod mudrost kašicicom piti jer tako to biva. Ali se Maksimilijan dosecao da je svejedno kakve istine pišu u knjigama kad se dobro zna da nema druge istine sem palice i metka i da onaj ko drži vlast drži i istinu, naravno, u tamnici. Svoju prvu knjigu je procitao i spalio, da ne bi uništila svet ili makar njega jer je bila vanvremenska i samim tim beskonacnija od svih Borhesovih prica o vecnosti zajedno. Osetio je jak napad mucnine od toliko puta suimiranih misli. Dopuzao je do svoje sobe i otvorio prozor da ude prljava magla ironicno nazvana vazduh, a da je odbije zapalio je cigaretu. Kasnije, kad je prestao da puši sva ta imitacija Hemfri Bogarta iz Kazablanke bila je smešna, ali mnogi tako pocinju, ljudi su vrlo slicni u bazicnim stvarima. Bilo mu je samo malo bolje. Svitalo je. Osecao se silno odvratno. Pojeddinac ne može mnogo da uradi kad se oseca odvratno da se ne oseca tako, a ni inace, bez obzira što je clan ljudskog društva, jer slabo ima ljudi. U sivom svetlu svitanja gledao je razbacane stvari po sobi, njene i njegove, a smrdljivica je spavala široko otvorenih usta blagohrkajuci. Izrimovao je u sebi blagohrkajuci sa blagodrkajuci i istog casa se zastidao od tolike neorginalnosti, odavno je spadao na grane niskih slojeva strasti obicnih ljudi, pa ipak bio je pomalo kivan na se. Znajuci da samoubistvo ne rešava ništa spremao se da razbudi i otera strvinu i ortpi još jedan posrani dan, jer govno na usta ulazi i izlazi, svaka rece je kakana, a cutanje je odobravanje. Žene su žene, kakva misao! Nisu trotineti. Maksimilijan ulazi u u službeni i seda uz plavušastu sekretaricu raskošnih oblina i loce francuski konjak iz reprezentacije - loce u ime nacije, i šnjari cigarcine kojih nema u njegovoj domovini, da se ne truju mase. Bez dijaloga. Bez dijaloga plavušasta sekretarica seljackog porekla prepušta se kao živo meso dežmeskastom mocniku kao živom mesu, takode seljackoplaninskog porekla. Zavesa pada. Zavesa pada i sve je na svetlosti. Ali mocni reflektori biju publici pravo u oci i svi žmure da ne oslepe. Na taj nacin se ništa na vidi iako ja zavesa pala, jer nije nestalo struje, a kad struje nestane, dok se oko proivikne na mrkli mrak, zavesa se diže i vidi se samo krajicak kraja. Narod sam sebi spomenik jeste ali se, srecom, ne umire od stida. Narod još spava, još nije svanulo. Maksimilijanu je vrlo svanulo ali on zna da prvi petao završi u loncu i zato cuti. A i da ne cuti - ko bi ga slušao ? Svi znaju ali niko ne želi da zna - diktira Hazdrubal sekretarici (plafoovarbanoj i crvenonoktiranoj i dugorazmaknuto nogiranoj koja sva trepeti od srece kad joj se mece... ) - Spavaš li ? - pita smrdljivica. Maksimilijan Nikolajevic cuti i ne gleda je. Nekada je rado gledao takve strvine u ružnom svetlosivom svitanuju, dok je ucio da slika recima, cudeci se kako je covek ružna životinja. Sad više nema potrebe za tim, zna da je covek ružna životinja, pravi Bog, stvaralac i genije, taj fiktivni covek izdvojen iz mase, koja se mada masna, ipak slabo goji jer joj tankocutni kavziintualci sišu krv, a njemu mogu da posišu kurac, ako baš moraju. Mada je i on svestan da hulilo ili ne hulilo na Boga jagnje ode na ražanj ipak se ne oseca kao jagnje. Ne božje. Ni državno ? Na takva provokativna pitanja odgovori ce biti uskraceni do kraja istrage, koja se, kao takva vrši u cilju stvaranja i otkrivanja krivaca cije procese prvenstveno treba posmatrati kao narodno veselje. Hleba, igara i pornopolitikanstva. - Spavaš li ? - pita smrdljivica. Ona ne zna da Maksimilijan u tom trenutku razmišlja o logorima i vojnim i koncentracionim, o velikim cistkama u svetu., koje mirišu na trulu ribu koja smrdi od glave, o velikim diktatorima koji su želeli samo najbolje, prvenstveno sebi. Šteta što nije bilo više tog najboljeg i što nije sve beskonacno i bezgranicno sem ljudske patnje i gluposti. Ništa novo u novinama, ništa novo pod neonom. - Spavam - kaže Maksimilijan. Smrdljivica ustaje i šeta salo po sobi, odlazi da skuva kafu. Njoj ne smeta miris bljuvotine, na to se navikla. Ona uobražava da time što se tuca sa intualcima sebi pribavlja mudrost i kosmicku svest. Ali, to takode svi znaju, svi sve znaju. Zato mu i jeste muka jer bi želeo da kaže nešto novo a obican je srubljeni seronja, isti kao i milijarde drugih, i sve što prica je samo plagiranje velikih laži. Pa kako onda sme sebe da smatra intualcem ? Time što kenjari mnogo i naveliko sa rodenim jebuljama dok ih ne odvede u krevet? To rade svi i sve. Maksimilijanu je stravicno dosadno dok ceka da mu ona donese kafu i oseca da stvari pocetak nalaze u sredini a kraj kad mu se najmanje nadaš i da se tu ništa ne može uraditi sem živeti kao pas od danas do sutra, do smrti i tako dalje, za iste pare ni u kom slucaju, uvek skuplje. A ipak bi njegov jebeni intualni mozgic stvari doveo u red i da im harmoniju, simetriju i smisao, samo da je to ikako moguce, ali to nije nikako moguce, a vecina ljudi radi upravo to, da im prode vreme, a kad im vreme prode, onda im dode. Smrt i Žao. Pocinje da oseca kako mu puca glava od sludene filozofije o smislu svega i svacega, ali šta da se radi, ne mogu svi da blenu u Tv i citaju novine, puni nade u bolju buducnost u koju idu samo odabrani. Uz kafu je zapalio cigaretu, iako su one prve, pušene krišom, bile slade od krdže koju je trenutno arcio, ali to je uvek tako u životu, vreme daje neku bledunjavo sladunjavu draž secanjima. "Hodanje po ježevima" - rekao je Bredberi, davno još. Ili kao telefonski pozivi koje nikada nije ponavljao jer je obicno i prvi bio suvišan. Razdanjivalo se. Zabrinuto je zaronio u sebe i ocutao pred onim glupim klincem pitanje da li je sve to vredelo truda. Krpežotrpež i psihofizicka cistoca u svetu bogalja i perverznih mocnika uvek žednih vrele krvi nevinih drolja, masne kože i ljigavih dodira. Smrdljivica se obukla i otišla najavivši skori povratak, na šta je on nerazumljivo promrmljao da verovatno nece biti tu vec negde drugde. Ostavši sam Maksimilijan Nikolajevic je pustio plocu i odslušao sumorni bluz Bili Holidej koja je mrtva. Ostavši sam osetio je da nekako uvek ostaje sam i da je pokušaj da se bude sa nekim, stvarno ili kobajagi, samo iluzija koju ljudi strpljivo grade godinama da bi je, puni sebe, toliko puni sebe, da tu sreci nema mesta a ni bilo kojoj slicnoj emociji, u jednom trenutku srušili i istog casa zapoceli da grade drugu. Te proklete budale koje ga okružuju i koje su iste kao on i koje cak i misle isto kao on, strašno. A nije više mogao da se napije jer je sinoc preterao dok je naterao sebe da legne u krevet u kojem se ona vec nalazila. Jer je voleo da spava sam, da Novu Godinu ceka sam, da uvek i svuda bude sam, bez razgovora i obaveza, bez icega na svetu, jer nije ni hteo da se rodi. Ali, desilo mu se. Sledecih nekoliko sati proveo je buljeci u plafon dok mu se stomak lagano smirivao spremajuci se da podnese nove kolicine alkohola koji tako lako i prijatno otupljuje još nezatupljene ljude... Sledecih nekoliko sati proveo je u dozi kontrolisanog ludila, slušajuci psihodelicnu muziku, Vangelisov "mask" i tome slicno, dok mu se organizam raspadao i ponovo sastavljao bespotrebno, tek radi procišcenja i oslobadanja od nagomilanih naslaga stvarnosti. Kockice su se slagale, kockice se uvek slažu, prošlost, buducnost, uvek isto sranje, povremeno je uspevao da dokuci smisao svega, ali zar je to bilo vredno truda kad se nikom nije moglo kazati? Jer, ljudi su ljudi, kao optužba preterano, kao odbrana nezadovoljavajuce, ali lljudi su ljudi, u svakom slucaju, nisu delfini. Neke divne devojke sretao je tek na cas i tek na san. Ostalima nisu bile divne, ali "ne zna svinja šta je dinja" - zar je to mogao da primeti neko sa strane? Ne, jer sve što se radi bez osecaja unapred je osudeno na propast, ni to mu nije smetalo, hiljade propasti radi jedne nepropasti, bio je to zaddovoljavajuci procenat, za njega, ostalima vec ne, ali ga je za ostale živo boleo organ za razmnožavanje. "Odrvatnost prema životu ima i fizicke i moralne uzroke..." - citirao je Sol Belou Geteovu "Poeziju i život" slabo navodeci o kakvom životu i kakvoj odvratnosti se tu radi, kao kad je jedna jednom prilikom rekla da voli svog decka "ponekad". Maksimilijan se pitao da li je to "ponekad" onaj suvoparni trenutak orgazma, ali odogovor je izostao, odgovori obicno izostaju kad su u pitanju takva pitanja, kad se zadire u "intimnost" onda sve popišulje lažu i nijedna ne priznaje da je drolja, cak i ako jeste, obicno jeste, jer, kako je i ona sama obicna strvina zar je cudno što vreme sa strvinama provodi i tucajuci se s njima pronalazi kosmicku svest u gornjoj granici prirodnog zadovoljstva, tucanju uz duvanje trave, koja opet, sama po sebi i nije neko narocito sranje, ali, kako je vec napomenuto "ne zna svinja šta je dinja" i shodno tome se i ne može tražiti neki drugi cilj ili smisao sem sveprožimajuce tuposti, surovosti i gluposti - tri velika oslonca sveta...