Deo peti: Mala reminscencija Smejao se iako mu ništa nije bilo smešno, negde, jednom prilikom. - Reci nešto - rekla je. - Nešto - rekao je. Kao da se naljutila. Neko joj je rekao da lepo izgleda kad se ljuti ali njeno glupo lice je tada izgledalo još bezveznije. Možda ju je neko zajebavao, ali ona je ocigledno sve to ozbiljno shvatila. Iako je život sam po sebi dovoljno anahronican da ga ne treba ozbiljno shvatati kad ga je ionako nemoguce shvatiti, pa sve izlazi na isto. - Idem. - Idi. - Šao... Ocutao je. Uvek je cutao kad su se pozdravljale. Bilo mu je glupo da bilo šta kaže na te standardnokurvinske pozdrave "javi se" i slicno, mrzeo je bilo kakve pozdrave. Kad se prvi put ugledao u ogledalu nije mogao da se uzdrži da ne podigne glavu ka nebu i ne drekne: - Misliš da si mnogo duhovit, a? - Šta hoceš? - pitao je Gospod Bog. - Šta hocu - dreknuo je ponovo - Šta hocu? Bacio si me na kuglu ni u cemu, na planetu u dupetu, rodio sam se bez para i tek treba da otvorim racun u banci i verovatno cu morati da radim da bih preživeo i ti me još pitaš šta hocu? Zašto imam tako glup izraz lica? - Da niko ne bi otkrio koliko si pametan... Osecao je pucketanje u glavi. Cemu služe secanja? Samo glupi nesporazumi, svrbela ga je brada, znoj se slivao ispodd paušalnih delova tela. Priljubio je vrhove prstiju i gledao ih. Nervoza je jacala. Nervoza se uvek pojacavala kad je gledao vrhove priljubljenih prstiju. Mrzeo je velike reci jer su bile toliko izlizane da ne prenose prvobitna znacenja, još kad bi se moglo bez znoja i smrada. Smrad. Jedna jedina rec dovoljna da opiše citav svet. Nesporazumi i smrad. Kao rad, gad ili ad. Smrad. Jutro u pola pet na tramvajskoj stanici, drolja odlazi kod džukca koji je stanbeno situiran. Razvaljuj! Kodiranje televizora! Ko ne plati pretplatu nece moci, srecom, da gleda program. Bude bio spasen. I oni se tucaju u stanbeno situiranom stanu. Pali cigaretu i kašlje, kao i hiljadu puta do tada. Pocinje novi dan, kao i hiljadu puta do tada. Ali sa tendencijom da bude još dosadniji od prethodnog, ako je to uopšte moguce. Odvratne hermafroditske njuške blješte sa televizije, da vam zimi ne bi bilo hladno u vreme rata, a u televizor ne vredi pucati, raspevana jesen i tako to i tako i tako to. Jebeni mali nesporazumi, uvek samo to. I bezosecajnost. Kapljice znoja ispod paušalnih delova tela koje se slivaju kao male reke. Jer je vruce. Seca se da je sreo tipa koji se strašno trudi da bude ono što nije da bi potucao jednu koja takode nije ono što jeste, bar za njega. Ali, da li oni zaista osecaju, ili bar naslucuju car igre i nepoznatog ili se sve to dogada tek slucajno, da im prode vreme, ili su i oni u nekom nesporazumu? Pobogu, pa sve su kurve, a ako su sve onda nije nijedna. Ustvari, to ga više i ne zanima. Kako je teško citati knjige, glupe su, dosadne, reci u njima se tek redaju bez veze i bez preke potrebe, kao mrtve ribe u rekama. Trule. Smrde. Izazivaju samo mucninu i gadenje. Gramatika je zatvor za recenice. Poezija je proliv. Ostalo je sranje - ako nije onda se dogada nekom drugom. Voda kaplje u lavabo. Tok - tok. Gumica na slavini je pukla. Tok - tok. Ona prve noci kaže "puk - puk" jer joj je bio prvi. Prokleta kurvetina. Vec tada je trebalo da je ostavi. Ali, kako promeniti ono što se vec desilo? Kralj Lažova je to mogao, ali njega je mnogo boleo za Maksimilijanove probleme koji je vec poceo da smeta sebi samom a tek posle drugima. Pa polako zove telefonom. Šipak. Opet zove telefonom. Opet šipak. Opet zove telefonom. Opet šipak. Polako spušta slušalicu mada bi je radije tresnuo, ali nece jer je lepo vaspitan. Zašto da tresne slušalicu? Trebalo bi da je srecan. Ne mora više da spava s tom droljom, niti da trpi njene mirise i ukuse i sve ostalo što joj je priroda podarila za maltretiranje okoline. Sav srecan se vraca kuci. Novu Godinu ne ceka sa njom. Ceka je sam, sa nekim društvom koje ne primecuje. Cak se i ne opija, samo gleda u prazno i cini mu se da se svet po ko zna koji put raspada da bi se kasnije ponovo sklopio, naravno, uvek naopako i uvek gore nego zadnji put. Mada svaki put nalazi sve lepše drolje oseca se sve gore i gore. Sve je manje toga što želi da im kaže, nestaju stvari o kojima uopšte i vredi pricati. Sve brže odlaze u krevet i prazne se od napetosti i sve se brže razilaze jer ne nalaze nijedan razlog da ostanu zajedno. Kao u ubrzanom filmu stenju i milo se gledaju pri cemu on oseca samo jako gadenje prema tim blentavim facama koje svršavaju pod njim dok im iz ugla usana cure žvale jer ne mogu da kontrolišu svoju seksualnost. Pali novu cigaretu i pokušava da ne misli o tome, da ne misli ni o cemu dok dani prolaze "vukuci se kao isluženi degenerisani ratnici okiceni medaljama kajanja i grehova" - te su mu reci jako poznate, tako poznate a ipak tako daleke, i cuo ih je i nije ili je to bilo tako davno da je vec zaboravio ili ce sve to tek biti. Ne misliti ni o cemu, baš divno. Naravno, to mu ne polazi za mozgom, javljaju se opet zamorna secanja, stare slike koje je odavno trebalo spaliti, i spalio ih je, svuda sem u glavi. Lepe devojcice od 12/113 godina koje ne misle na lutke i bajke vec samo na Pinokia, njegov nos, prost falicki simbol, kao i Crvenka-pica koja ima menstruaciju, zato devojcice nose crveno a decaci plavo, neka se stidi ko pomisli loše, neka se svi stide, jer oni koji ne mislle loše lažu ili ne misle uopšte, što znaci da ih i nema, ako je "cogito, ergo sum" a ne "coito ergo sum" onda ih svakako nema. Opet plima gadenja. Kad stignu do 18/19 godina to su samo uboge drolje koje ne znaju ništa drugo sem da se tucaju, ali i to rade loše jer su trenirale sa džukelama koje su pre njih imale samo casopise. I, naravno, on ne može da bude sa njima, oseca gadenje nad citavim svetom jer je to normalna pojava, želi jedino da bude sam i da ne mora da sluša o svim tim sranjima i da ne mora da gleda sve te glupe i samozadovoljne face balavica koje su upravo otkrile da picka pokrece svet i da mogu da manipulišu tim delom tela kao i svaki drugi trgovac na svetu, neke loše, a neke dobro, ali sve u svemu, sve mogu. Ne može da zamisli sebe kao roba jedne smrdljive rupe pune znojnih ostataka prethodnih uzbudenja. Zaista ne može. Oseca samo gadenje. Da je ranije roden otišao bi u svece, u monahe, živeo bi sam. Ali nije. Ranije roden. Medutim, uspeva da se uzdržava i ovako. Primecuje kod sebe loš nacin razmišljanja, ali nažalost, on zna. Sokrat je znao da ne zna, ali on zna da zna, što je još gore jer nema kome da kaže, još manje zašto. I zato cuti. Cuti kao zlato. One odlaze i dolaze kao dosadni insekti u vrelo letnje popodne, lakše je mrzeti nego voleti i ružne stvari se pamte duže od lepih, ali šta je tu je, treba zaboraviti, ali kako zaboraviti, kad on nikada ništa ne zaboravlja mada želi, prosto ne može, secanja se lepe na njegov mozak kao flaster na okolinu rane i boli kad se otkida, mnogo više nego što bi trebalo, uzima novo pice i po ko zna koji put pokušava da ne razmišlja ni o cemu, što mu opet, po ko zna koji put ne polazi za mozgom, jer njegov mozak kao štit je blistav. Njegov mozak kao štit je blistav i spasava ga od gluposti sveta, od vašljivih drolja koje se na njega ljute, od glumaca mudrosti koji žele da ga preobrate u brata svojega i savete mu razne daju dok ne sede na Wc šolji ali svejedno kenjaju, od klinaca koji se gube u obecanoj buducnosti jer je jedino smrt sigurna, od susreta sa osobama koje su odavno prestale da mu budu drage i od dijeta - reklama i polupraznih prostorija, vina i piva i ostalih alkohola i cigareta u negoranicenim kolicinama. Njegov dragi mozak sve to dozvoljava samo u blago propisanim, neškodljivim kolicinama. Ponekad ga obuzima dosada u preterano propisanim, vrlo škodljivim kolicinama, kad prode vreme sumraka i nestanu izdužene senke kuca i gradova i kad zaspu petlovi, kokoške, ranoranioci i dubrišta, a nema mesta gde bi se moglo otici, jer su sva mesta jednaka i svuda su isti ljudi skloni gnjavljenju i dosadivanju, besprizorno skloni svim vrstama i vidovima polepe i surevnjivosti, tašti i zlobni, samozadovoljni i uplašeni, jer, svi su ljudi ista govna. Susrece devojke koje je voleo u zagrljaju ili poljupcu sa drugima, koji su vrlo razliciti, ali njima ocigledno isti kao on, ako ne i bolji, susrece izgubljene i iskompleksirane tipove koji pljuckaju dok žvalave o temama o kojima niko više ne želi da sluša, ali svejedno na kraju nadu žrtvu i dave je dok ne poplavi, susrece cutljive mudrace kojima je odavno svejedno gde su i šta rade, tek provode vreme na uvek slicnim mestima, u uvek slicnim pozama, optereceni nestašicom novca i neurozama, susrece mnoštvo stvari koje bi radije izbegao, da ne gubi vreme jer zna da je stvarnost samo kolevka za njegovu besmrtnu dušu. Postoje sicušne razlike, ali princip nezadovoljstva je uvek isti, dok prolazi kroz tude živote kao jutarnja magla ne ostavljajuci za sobom trag. Vrlo retko izlazi i nikada ništa ne ocekuje od svojih izlazaka, uvek isti blesavi razgovori, uvek isto opterecenje, bilo da se radi o klimaktericnim spodobama koje bi se još malo bacile u promet jer osecaju da im život prolazi, ili da su u pitanju maloletna govna koja žele da okuse uzbudenje, kao da ce im bilo šta pobeci, kao da bilo cega ima. Neke ga gledaju, dugo i sa zanimanjem, ali on im ne prilazi, cemu još jedan dosadan i glup razgovor o tome kako je svima dosadno i kako su svuda okolo idioti i kreteni jer svi pricaju isto, jer su svi ustvari jednaki, ali njemu vrlo pomaže to saznanje, naprotiv, cini ga još više otudenim od sveta kojem ionako ne pripada, jer nije ni hteo da bude, ali, desilo mu se. Njegovi slucajni poznanici i neslucajni poslovni ortaci uspevaju da nadu smisao života u novcu, ili u dobrim primercima ženskog roda, ionako se sve zbog toga radi, ali njemu to vrlo malo znaci, može da bude sam, i jeste sam, cak i u bioskop odlazi sam, šoljice od kafe takode pere sam i sve radi sam, zašto bi koga zamarao sobom, ako ne mora, a ne mora? Lete avioni i prolaze vozovi noseci u sebi ljude koji upravljaju drugim ljudima na mnoštvo razlicitihh nacina jer se svi plaše slobode i odgovornosti, i svima je lakše kad se brine i odlucuje neko drugo, nadredeno bice, a kako boga nema onda je i šef dovoljan. Veciti strah od vlasti i raznih mocnika potice od želje za zbližavanjem i za poistovecivanjem, samopotvrdivanjem u jednoj vrsti koja je oduvek naklonjena mazohizmu i u skladu sa tim prezire srecu i velica patnju, jer patnja je vrhunski domet svakog dobrog coveka. Zato pobeduju gubitnici, pobednika ionako nikada nije ni bilo. Svaki apsurd poništava sam sebe ako vredi bilo koja logika, ali kako u svetu ne vredi nijedna vrsta logike apsurd prestaje da bude apsurd i pretvara se u sveobuhvatnu istinu ili u ritualno pravilo lepog ponašanja, altruizam, humanizam ili homonarcizam, jer covek može sve. Može da napravi atomski rat ili da uništi bilo koju drugu, bezopasnu vrstu, kao što su delfini ili kitovi, ali od opasnih se sklanja i ostavlja na miru insekte i pacove, plaši se paukova i zmija i vrišti kad se nocu nade sam u mracnoj sobi. Od pecine do klima uredaja nije napravljen nijedan jedini mentalni korak i silna tehnika samo otežava život stvarajuci nezaposlenost, jer su ljudi u proseku sve gluplji i sve manje znaju i nema više pravihh univerzalnih genija, vec samo uskospecijalizovanih idiota koji van svoje struke ne znaju ništa. A cak i da postoje pravi geniji kome bi bili potrebni? Spaljivanje na lomaci zamenjeno je nezaposlenošcu I samocom, bolje je biti glup nego pametan, uvek je bilo i uvek ce biti, pametan covek mora da se pretvara da je glup, što je dokaz pameti, a glupak se pravi pametan.