Slucajan susret -

kaze Dzoni -

 

Kao i juce, iza zavese...

 

 

Marta po zanimanju lepotica, godinu dana braka, jedno dete, slatka kao bonbona, tuzna kao kisa,

cetiri izgubljene godine sa nekim kretenom, trenutno provodi vreme sa nekim pacenikom koji je proganja a "samo su drugovi" ali se sminka kad treba da se sretne s njim, a i tip je ljubomoran pa mora da bude sama kad mu staje na crtu, sprema se da bude "pjevacica" jer ima skolovan glas i ide u bg jer ce se tamo proslaviti i otici daleko od male provincije u veliku provinciju, ni slucajno negde gde je tesko, paris, new amsterdam/york, samo do bg, dobro izgleda i ne voli da cita knjige, ali ove redove cita jer govore o njoj :), zeli da se uda za tipa sa aktn taskom, polu-zlocu jer ne voli mnogo dobre ljude I imala je sve u zivotu sto je zelela jer su joj to pruzili tata i mama.

 

Taj tip sto su drugovi samo je hteo njezin mobilni jer mu se mnogo svidela i tako to, pa ga je odbila ali se posle predomislila kad je cula njegovu tuznu zivotnu pricu i posto sebe vidi kao princezu u pjesmi od bijelog dugmeta ocekuje da zavoli bitangu ne znajuci da bitange odavno ne postoje na ovim prostorima, samo slinavi seljaci koji su pobegli sa njive u grad i glume gradjane, takva je to zemlja u kojoj ona zivi i tako pocinje nasa prica.

 

Nastavljamo uzivo prdalame Kralja Lazova koji se probudio iz vekovnog dvadesetogodisnjeg sna i zakljucio da i nije morao da se budi, nista se nije desilo, sto rece Otis Reding "wasting my time" , u snu bilo u snu se desilo, ali ko to uopste razume sem njega

 

 

Ona srece Kralja Lazova u galeriji u maloj provinciji kako svojom malom kamericom snima okolo i posto ne moze da se resi da li ona jeste ili nije cerka slikara on joj konacno prilazi i tako nasa prica pocinje...

 

 

Kralj Lazova odlucuje da joj pridje i udeli kompliment na atraktivan izgled, tako je slatka i "sklesita", predivan ljakse izraz koji znaci isto sto i "skockano" i oni odmah utvrdjuju da ona nema pojma ko je on a da on nema pojma ko su joj mama i tata, niti da je razvedena, I ona mu kaze da se bavi muzikom i da pise poeziju i on se raspilavi pa joj dodeli sve svoje sajtove na kojima moze da pogleda sve grandiozne stvari koje je do sada uradio, kao, ali tamo nema njegovih filmova, preveliki su za internet.

 

Opet sada pricamo o njoj, jer sa njenog lica lepog lepo sija tuga.

 

 

 

 

A zasto je mala devojcica tako nesrecna ? Pa imala je sve sto pozeli, kao pticica u zlatnom kavezu (da nije kavez bio problem?) a onda je htela da odleprsa u slobodu sa nekim siledzijskim dripcem za koja je mislila da je bitanga a bio je samo slinavi seljak kao i svi ostali ( svi su ljudi ista govna - kaze Kralj Lazova), a i ona je bila kao i bilo koja princeza koje nema pojma ni o cemu dok ne tresne kad se kresne o ledinu a posle je kasno.

 

Verovatno su joj mama i tata govorili da to nije prilika za nju ali ona je htela i isterala je sve sto je htela i sad sve to ima ali I dalje joj se svidjaju losi tipovi, s tim sto ih nikada nece sresti, jer postoje samo slinavi seljaci koji glume gradjane :)...

 

 

Njen susret sa Kraljem Lazova nije u njoj probudio preteranu znatizelju jer je bio u ljudskom oblicju i kao takav prilicno nezanimljiv svima pa i sam sebi, uostalom, ko bi ga podneo u prirodi ? Pa I samo citanje njegovih romana tera ljude u ludnice a kamoli da zaista budu s njim, srecom, ona knjige ne cita, a njega vise nikada nece sresti jer ce je on izbegavati :)

 

 

A zasto ce je Kralj Lazova izbegavati? Pa zato sto on I inace sve ljude izbegava i samo ponekad ih trpi kad mu tako dodje, kao te veceri kad je samo osetio njenu tugu i uznemirenost ...

 

Njemu uvek nekako sve na isto dodje, on samo slusa pricice tih malih nesrecnih princezica koje ne znaju da princevi nikad nisu postojali samo uboge dzukele i slinavi seljaci, i koje su tako tesko propatile u svojim malim zivoticima ali su hrabre i uspesne i uvek se nadaju boljem i zelele bi da budu slobodne, ali - nisu...

 

Neke gube vreme sa vasljivim slusacima narodnjaka i turbo islamskog "folka", neke sa kvaziopasnim budalama, neke su same, a ustvari sve su uvek same, jer ih niko nikada nije upoznao, niti ce...

 

Samo se Kralj Lazova pita "sta se krije iza ceone kosti" i jedino on od njih nista ne zeli i ne trazi...

 

Svojevremeno dok je brojao recke morao je da recka makar tri puta dnevno, bezeci od dosade, ali to sve vec pise u prvom delu romana, a kasnije je i to prestao, seks je ionako samo turaj-vadi, ako nema duha...

 

A sad samo slusa tuzne price i onda ode i vise se ne vraca. Ne zna da li ih to cini srecnima ili nesrecnima, prosto ne proverava, zasto bi ikome nedostajao ? Niko ne zeli da bude s njim, a on zeli da bude sam, pa je tako na sveopste zadovoljstvo cilj ispunjen. Zna da ga niko nikada nije voleo, mozda predstavu o njemu, ali njega ne....

 

 

 

 

Princeza izgleda jako dobro, ali sta ima iza toga? Ima li necega? Ne cita knjige, o drugim stvarima nisu ni stigli da pricaju, njega seks preterano ne zanima, nekada jeste, ali to vreme je proslo, nema vise volje ni zivaca da se prenemaze oko komadica vlazne rupice u kojoj se nalazi sav smisao sveta, nikada nije ni imao...

 

Ustvari, nikada se nijednoj nije udvarao, nije ih odbijao ako su htele sa njim u krevet ali nikada nije navaljivao, i to je sve vec opisano u provom delu romana pa nije ni vazno...

 

Mala princeza lepotica je mislila da on zna ko je ona i da ce mu to nesto znaciti. Nije znao a ne bi mu ni znacilo, briga njega za to. Na kraju je trazila da ode da bi sama ostala na crti...

 

Jebi ga, to je bas bilo ruzno, ali ljudi su takvi. Moguce da je to prelomilo da je vise nikada ne sretne a moguce da je prosto ostao nezaintersovan, one dolaze i odlaze kao muve u dosadno letnje popodne, ili u "duge letnje veceri" sto rece henri miler.

 

Kralj Lazova zna da on nije ni lep ni dobar. Zna da njegovi romani salju ljude u ludnice, zna da ga niko ne voli. Pa ipak, uvek kad sretne male tuzne princeze dodje mu nekako zao tog silnog izgubljenog nadanja...

 

 

 

Sve one tako olako gube vreme sa tim slinavim seljacinama, umesto da rade sta - pa on nece da bude sa njima, sta onda ocekuje da se polome oko njega ?

Stvari su mnogo jednostavnije nego sto izgledaju...

 

Ali zasto se onda na kraju uvek zaljubljuju u njega I pocinju da pate kad shvate da ne mogu da ga imaju

Zasto ljudi sve moraju da imaju ? sranje...

 

On retko spava sa tim princezama, pobogu pa sta one mogu da znaju o seksu, tako su dosadne sa tim svojim neznanjem, nisu one za njega nego za slinave seljake koji takodje ne znaju nista ali su napaljeni i spremni da se svojski potrude oko tog kresa, sto njemu napamet ne pada, ako se desi - desi se...

 

I stalno mu se isto dogadja, upoznavanje, raspoznavanje I odpoznavanje, ma, ne vole ga one...

 

Pa koji krasni onda pate zbog njega, kad im stigne iz dupeta u glavu, zasto mu govore da ne mogu da zive bez njega, nije to zato sto je lep i dobar, niti je lep niti je dobar, stvar je u tome da one kad-tad, prerastu sve te slinave seljake i sta im ostaje ? On...

 

Ali, posto zele da ga poseduju on prosto nije sa njima, jer njega je nemoguce posedovati...

 

 

 

 

 

U pocetku one misle da ga zanimaju zbog lepog tela i da zeli seks sa njima, kad shvate da nije to u pitanju bude im cudno i nejasno, kad cuju njegovu teoriju da ne zeli seks sa njima jer ne zeli da se vecno igra ucitelja u toj jebenoj disciplini - popizde, jer ne znaju da se seks odvija u glavi a ne u turaj-vadi, ali kad to otkriju onda polude za njim, a onda je on vec daleko...

 

 

 

Marta odlazi da "rasciscava" poluzapocete fraze sa slinavim seljakom koji joj se verovatno svidja, ah, vrlo vazno, kao da je nikada nije ni sreo...

 

Marta nema pojma da Kralj Lazova voli nju, ono sto ona jeste a sto ni sama ne zna, jer slucajnosti ne postoje, a on joj to ne govori I tako se razilaze...

 

Naravno, to je bio samo slucajan susret, mada slucajnosti ne postoje i ona samo neodredjeno oseca posle njegovog odlaska da joj se jedan deo srca kida abog tog odlaska i mada pokusava da impresionira svog slinavog seljaka lepotom tela svoga njena dusa sve brze bezi ka Kralju Lazova koji je vec otisao, i dok se smeje ona u sebi place, jer zna da je on jedini koji zna ko je ona ustvari i koji moze da je voli onakvu kakva jeste, bez da joj sudi ili da je poseduje, ili da bude ljubomoran ili bilo sta slicno, prosto da bude s njom i to je sve...

 

Kralj Lazova zna da se stvari uvek tako zavrsavaju, mada uvek pokusava da promeni, da im da sansu koje one nikada ne iskoriste...

 

Jer sve te tuzne princeze nikako da nauce da "nema puta od tela do tela - duse jedna drugoj putuju", a kad konacno shvate on je vec daleko...

 

I uvek je ista prica, zato on retko izlazi i svejedno mu je gde je i kom je gradu i u kom vremenu, i zato sam mrmori uvek ista pitanja I odgovore, i samo se ponekad prebacuje u stvarnost, cisto da vidi da se nesto nije promenilo, i uvek je sve isto...

 

 

Pruzio joj je priliku, saslusao je citav njen zivot I osetio da mu postaje draga, dao joj je vremena da oseti stvarnost dok joj je govorio o fragmentima sopstvenog zivota, malim nebitnim delicima naspram ogromne celine vecnosti, osecao je da se znaju hiljadama godina i da je to ona koja ga je cekala iza kamenog zida u onom malom primorskom gradicu iz sna I taman je hteo da joj kaze onih nekoliko reci po kojima ce prepoznati da je on upravo dosao iz njenog sna...

 

kad je hladno pogledala na sat i rekla da je vreme isteklo I da treba da ode...

 

I otisao je...

 

 

 

I zato ona citajuci ovu pricu primecuje da se redovi magle I krive jer su joj oci pune suza i mada ga je samo jednom srela zna da ga je citavog zivota sanjala i kad je konacno imala priliku da bude sa njim rekla mu je da ode...

 

Naravno, on je otisao :)...

 

Kralj Lazova Anno Domini MMII