Duša belog oblaka
Dok
na zemlji još nije bilo ljudi oblaci
su uzalud izlivali
kišu
tačno
na vreme jer se tome niko nije radovao. Zato su zatražili od
Gospoda
Boga da stvori nekog ko će ceniti njihov trud. I bi čovek.
Koji
ne bi bio ono šo jeste da uvek ne nađe način da uprska
stvar.
Svađajući
se međusobno zbog taštine sa
oblacima se posvađao zbog
zavisiti
jer oni su mogli da lete a on nije.
I od tada vreme je
ponekad
pogodno a nekad nije i sve je prepušteno slučaju i volji
prirode.
Beli oblak je uvek Gromovnik. I zato se smatra da nema dušu
jer
uništava višemesečni trud. A kad nema dušu kako o njoj može bilo
šta
da se kaže?
Ne
može ništa.
Samo
se još može napomenuti da oblaci
najviše
vole da se ogldaju u morima, pa
tek onda u
jezerima i rekama, dok okeane
izbegavaju jer njihov odraz lako upada
u velike dubine i više se nikada ne vraća, kradući tako
sam sebe od
sebe samoga.
I
još treba reći da oblaci više vole da jedu mesec od sunca
jer
je hladniji i ne peče ih iznutra.