Radomir Konstantinovic
Filosofija palanke
(fragmenti)
Beograd
Nolit, 1981, str. 7-20.
· Umesto uvoda: stil, najviše nacelo palanke
· Ideal cistog siromaštva
· Duh palanke kao duh plemena u agoniji
Umesto uvoda: stil, najviše nacelo palanke
Iskustvo nam je palanacko.
Ponekad, opasno je (i kažnjivo) reci to na uho palanackoj
oholosti; ponekada, medutim, ova rec ide do pojma sudbinskog: palanka je, kaže
se, naša sudbina, naš zao udes. Nema niti može da bude promene. Istorija nas je
zaboravila, kao u nekakvoj velikoj rasejanosti. Izmedu sela i grada, ovako
zaboravljen, svet palanke nije ni selo ni grad. Duh njegov, medutim, jeste duh
izmedu plemenskog, kao idealno-jedinstvenog, i svetskog duha, kao
idealno-otvorenog. Kada ovaj duh ovako govori o svojoj zloj sudbini, on govori
o svojoj izuzetosti iz istorije. Ali, i kada je oglašava za prokletstvo, on hoce tu izuzetost. Osnovna pretpostavka
duha palanke negde je u tome: da je to duh koji, zaboravljen od istorije,
pokušava sada ovaj udes da preobrazi u svoju privilegiju, time što ce i sam
(onako kao što se klin klinom vadi) da zaboravi istoriju, ovim zaboravom da se
ovekoveci u samom sebi, zaveren trajanju, s onu stranu vremena. Vreme je s
druge strane brda, tamo gde pocinje svetski haos, ili haos apsolutno-otvorenog
sveta.
Ma šta moglo da se vidi u ovom nagonu za zatvaranjem, za
izuzimanjem iz vremena (kada se, u “vecnosti”, živi zajedno sa mrtvima, i kada
nema mrtvih, kada je svet kao u nekakvom vecnom Danu vecno-praroditeljskog
sveta) izvesno je da ovaj svet
apsolutne otvorenosti postoji samo u duhu palanke, u njegovom strahu od sveta,
da je taj svet jedan nedvosmisleno palanacki
svet. Nema sveta izvan duha palanke. Samo on, koji ispoveda religiju
zatvorenosti, religiju u kojoj je vrhovni bog ovaj bog jedinstva, a njegova
antiteticka, demonska sila, zlo apsolutne otvorenosti, samo on poznaje ovaj
apsolutno-otvoreni svet; ali, ne znaci li to da, ako je svet palanacki, isto tako nije i palanka – svetska? Gde je svet idealno-zatvorenog,
ako ne samo u duhu koji se protivi otvaranju, na iskonski svoj nacin, i koji
pokušava da ovo svoje protivljenje po-stvari, da ga nade u jednom njemu
savršeno saobraznom svetu? Svet palanke postoji samo u duhu; sam duh palanke je
jedina apsolutna palanka, za kojom zaostaje svaka stvarnost palanke. On nema
svog sveta, u koji bi mogao savršeno da se materijalizuje, koji bi bio njegovo
idealno olicenje. Ma koliko pokušavao da prikaže svet palanke, u kome je roden,
kao svoj svet, i ma koliko taj svet njemu bio najbliži, on je jedan lutajuci duh, jedan nemoguci duh: nema
zemlje u kojoj on nije moguc, jer je on svuda podjednako nemoguc, u ovom svom
zahtevu za idealno zatvorenim, koje bi bilo van-vremeno i, samim tim, ništavilo
vecnosti.
Ali, upravo zato što nema svog sveta, on i jeste duh: tamo
gde prestaje mogucnost sveta pocinje mogucnost ovoga duha. Pretvoren svojom
nemogucnošcu u ovu stalnu mogucnost duha, on se javlja kao rodonacelni duh
svake težnje ka zatvaranju u svoj svet, kao svake težnje da se svet preobrazi u
svet palanke. Svet je, u njegovom doživljaju, s neke druge strane brda, a ne u
njegovom svetu, kao svetu palanke koji je, u tom smislu, ne-svet. Sve što
karakteriše ne-svet (do samog ništavila, do samog ne-bica) odlikuje i palanku,
u doživljaju ovoga duha. Moguci stav palancanina je stav odobravanja ili
pobune, stav svesnog konzervatizma, koji se zasniva na kritici “sveta”, na
osecanju sopstvene prvorodnosti (svet je bio kao što sam ja sada, ja sam dakle
prošlost sveta, njegova živa istorija; ja sam tamo gde je nekada bio svet, ja
sam ostao, svet se otpadio od prvašnje svoje sudbine, on se odrodio; svet je,
dakle, odrod a ne ja), ili stav ocajanja koje sanja ukljucenje u svet,
negacijom palanke. Duh palanacki u oba vida se javlja i u oba vida trijumfuje.
On, u svakom slucaju, mora da se shvati kao jedan delatan duh. Cak i u prvome slucaju, ako je konzervativni stav
nesumnjiv, ovaj duh je delatan: on je samo pasivno
delatan, on palanacki pokušava da akciji suprotstavi pasivnost, u tome smislu
što ono što jeste pokušava da suprotstavi onome što nastaje. Ono što palanacki
jeste, samim tim što je pocetak koji je nije odvojio od sebe, koji nije
evoluirao, ne dozvoljava aktivnost, da njome ne bi bio izneveren, preobražen.
Ne sme da bude preobražaja, dakle ne sme da bude rada, potrebna je pasivnost,
prepuštanje onome što jeste. Ali ovo prepuštanje je takode svojevrsna
delatnost, jedna negativna delatnost. Pasivnost je takode izbor volje, a njen
jezik (neradom, nepreduzimljivošcu) takode je jezik voljnog opredeljenja.
Najcešce, ovo se gubi iz vida zato što palancanin, roden u jednom zatvorenom svetu, ne pristaje da vidi
sebe kao subjekt toga sveta vec kao njegov objekt. Otkuda to?
Ako bi palancanin priznao sebe kao subjekt, palanka bi
time bila ugrožena kao volja: tamo gde sam ja subjekt, svet ne može da bude
subjekt. Palancanin, medutim, verniji je palanci nego samom sebi, bar po
osnovnom svom opredeljenju. On nije pojedinac na personalnom putu; on je sumum
jednoga iskustva, jedan stav i jedan stil. Ono što on cuva, kad cuva palanku,
to je taj stav i stil. Palanaštvo je nagonski-odbrambeno negovanje palanackog
stila kao opšteg stila. Palancanin ima izvanredno jako osecanje stila, jer ima
izvanredno jako osecanje kolektiviteta, zamrznutog (ili olicenog) u tom stilu.
Veliki “svet” je svet koji, množinom mogucnosti (stilova) razara ovu
jedinstvenost stila, ovu njegovu jedno-obraznost. Palanacki duh je duh
jedno-obraznosti, pre svega, duh gotovog rešenja, obrasca, veoma odredene
forme. Kada palanacki pojedinac cuva palanku, kao vrhovnu volju, kao svoje
nad-ja, on cuva pre svega ovaj stil jedno-obraznosti, i, zbog toga, kada se on
boji sveta, izlaska u svet, on se
boji ovog izlaska u svet bez stila. Najcešca optužba, koja se baca palancaninu
u lice: da je covek bez stila, savršeno je nespojiva sa duhom palanke koji je
duh kolektivne volje, jedno-obraznosti kojom se ta volja izražava, pa
sledstveno tome i sam duh stila.
Ova služba stilu ide do njegovog obogotvorenja. Stil je
sve, covek je mnogo manje. U svetu palanke, važnije je dobro se držati
ustaljenog obicaja nego biti licnost. Sve što je pretežno licno, individualno
(ma u kom pravcu) nepoželjno je pre svega zato što je obecanje “sveta”, kao
ciste negacije palanke, dakle obecanje stilske polivalencije, a ova
polivalencija je, za palanacki duh, cisto otelotvorenje kakofonije, muzika
samog pakla.
Ova služba stilu je, u svojoj osnovi, služba sigurnosti.
Odreknut od sopstvene volje, stilizovan
po obrascu kolektivne volje, palancanin je sklonjen
u sigurnost opštega. On ima utisak produženog detinjstva, ili utisak
produženog života pod okriljem porodice. Infantilizam je korelativan palanackom
duhu. Ne može se biti u palanackom duhu a ne biti u infantilizmu: palanacki
duh, kao duh nad-ja, kao duh kolektivne volje koja nas je uzela pod svoje, koja
nas štiti od svega, a pre svega od nas samih, od svih izazova i iskušenja koja
se zovu Ja (licna odgovornost i licna
preduzetnost), nužno je duh koji posvecuje u infantilizam. On zahteva, iznuduje taj infantilizam, kao
zaštitnicki, kao duh koji je nad-stavljen svemu individualnom. Jedno-obraznost
stila znaci, nesumnjivo, i izvesno protiv-vremensko opredeljenje. Ako je
jedno-obrazni stil moguc, kao delo svih, on nije moguc samo u prostoru. On
podrazumeva i svoju važnost, kao svoje rasprostiranje, u vremenu. Stil ne
priznaje mrtve. On je nad-smrtan, jer je nad-granican. Kao što mora da važi
svuda (kao što mora svuda da prodre),
on mora da važi i uvek. Duh
tradicionalizma jedan je od osnovnih izražaja palanackog duha; biti u duhu
palanke, znaci biti u njenoj volji, konkretno-stilski olicenoj, ali tako što ce
se, ovim stilom, ponoviti
jucerašnjica palanke. Jako osecanje istorije, izvestan duh istoricnosti, koji
se cesto uocavaju, kao jedna od bitnih odlika palanackog duha, u suštini su
delo van-istorijskog a ne samo ne-istorijskog (ili samo protiv-istorijskog)
duha. Radoznalost za ono što je bilo ovde
se javlja pod maskom istorije, ili istoricnosti; u stvari, u njoj nije teško
prepoznati protiv-istordinost palanke, zasnovanu ovde na dva cinioca: 1) na
radoznalosti, kojom palanka izražava svoju želju za jedno-obraznošcu, za
prodiranjem svuda, za apsorbovanjem svega, i to uništenjem onoga što bi njoj
bilo nepoznato, što bi ostalo “tajna” za nju, van domašaja njenog oka, sluha i
mogucnosti delanja, kao mogucnosti “odgovora” na sadržinu dogodenog, i 2) ovde
nije teško otkriti ovu protiv-istoricnost i u palanackoj težnji za vremenskim
dejstvovanjem vrhunskog, praksom obogotvorenog stila. Treba svuda prodreti
pogledom da bi se moglo sve “povezati” protiv-dejstvom palanackog duha,
njegovim tumacenjem, koje je uvek tumacenje stila. Palanka ne voli nepoznato, u
nacelu; to je jedna od osnovnih njenih oznaka, kojim se odlikuju njena
istorija, njena kultura, njen mentalni svet. Ali ona ga odbija ne samo u svojoj
aktuelnosti, ona ga odbija i u vremenu. Ne voli ga u prošlosti, kao što ga ne
voli u buducnosti. Zaverena trajanju, time što prihvata (što želi da ucini to
izborom svoje volje) sudbinu palanke, one koju je svet “napustio”, ostavio, ona
trajanje traži svuda, pa neizbežno i u svom stilu. Ona mora sebe stilski da
ujednaci u vremenu kao i u prostoru, u prošlosti i sadašnjosti kao i u
buducnosti. Konzervativan duh palanke, kao ovaj duh osuden na trajanje, i koji
ovu osudu želi da proglasi za svoju volju,
koji ovu determinaciju istorije pokušava da oglasi za stvar svog sopstvenog
izbora, u mracnom pokušaju koji ne znaci samo izmirenje sa sudbinom vec i njeno
obogotvorenje, dakle ne samo na ravni koja bi osvetlela tu sudbinu kao
snošljivu vec bi joj dala znacenje jedino moguce sudbine; taj konzervativna
duh, upravo ovim svojim trajanjem kome je prevashodno veran, jeste duh koji se protivi vremenu, koji “sacekuje”
buducnost svojom vernošcu postojecem, ali koji takode sacekuje prošlost svojom
vernošcu postojecem koje želi, neuporedivom upornošcu, uvek da otkrije u
prošlosti. Prošlost nije ono što nije sadašnjost,
neka pre-sadašnjost, ili neka ne-sadašnjost. Prošlost je u najmanju ruku
predvidanje sadašnjeg, ali je mnogo više potvrdivanje njeno. Palancanin ide po
zadovoljenje svoje potrebe svuda, u svoje susedstvo, ali i u vreme; on hoce
prošlost kao svoju potvrdu, i zbog
toga je nece. On je anti-istorican, na liniji svoga osecanja svevremenosti
sopstvenog stila, na liniji naloga da, zatvoren u jedan zatvoren svet, prihvati
ovu zatvorenost kao stvar svoje prednosti i, ponovimo to, svoga sopstvenog
izbora, a ne kao stvar tude osude. On nije kažnjen, iako to jeste, ovom osudom
da živi u zatvorenom svetu koji se zaustavio
(i koji može bila zatvoren samo onoliko koliko je zaustavljen), i koji kao
da se našao izvan vremena. Kažnjeni su drugi, koji su napustili taj svet i
koji, zbog toga, u paklu stilskog višeglasja, u “haosu” koji je nastao na
ruševini jedno-obraznosti palanackog svevlasnog stila, doživljavaju
najstrašnije užase koje uopšte može da doživi jedan “bludni sin”.
Ideal cistog siromaštva
Oni su prljavi, palancanin je cist. Njegov život, sveden
stilski, sa unapred datim odgovorima na davno postavljena pitanja (on ce ta
pitanja da ponavlja, pretvarajuci ih, na taj nacin, u kao-pitanja), jeste jedan
nevin život, cist onako kako je nužno
“cist” samo produženi infantilizam duha “sklonjenog” zauvek pod okrilje
starijih, duha koji je još duh sina koji je ostao veran i koja, po nasledenim
pravilima, obavlja svoj život. Život
je rutinski život, siguran onom
sigurnošcu koju nudi rutina. On je stilizovan na nacin na koji to može samo
rutina, predviden ovom rutinom koja je došla do spasonosnih obrazaca. Nema
prljavštine jer nema stvarne radionice obrasca, one u kojoj bi se obrazac tek
stvarao. Svako tvorastvo je prljavo, zato što je tek traženje cistote
(nenadene) i nenadenog obrasca. Kult cistote je kult rutinskog (i
rutinizovanog) života. Izmedu cistote i rutine vlada znak mocne kauzalnosti
koja, ponekad, ide do same istovetnosti, tako da bismo o rutini smeli govoriti,
pre svega, kao o cistoj rutini a o cistoti kao rutinskoj cistoti. Kult cistote, u ovoj stilskoj svedenosti,
doveden je do prave manije, i to u svemu, u stvarima materijalnog sveta, ali i
u sferi ideala moralnih vrednosti. Sve je “staro” i “starinsko”, i sve se, u
pokušaju vernosti onome što je bilo, što jeste i što treba da traje, da preživi, neprestano cuva, neguje,
obdelava, najcešce u slavu cistog
siromaštva, kad se ubogost izjednacuje sa cistotom, a sve po liniji ove
vernosti nasledeno-trajnom, jedno-obraznom i kao takvom s onu stranu smrti,
propadanja i prljanja smrcu. Svaki preobražaj pretpostavlja izvesnu smrt, jer
pretpostavlja neko propadanje, pa je u tom smislu nužno necist. Apologija
trajnosti je apologija cistote. Nema pobune protiv smrti koja nije pobuna u ime
jedne ciste nevinosti. Stil, koji uvek teži jedno-obraznosti time što pokušava
da se ucini stilom svih, i što traži jedinstvo njegovog subjekta sa citavim
ostalim svetom), jeste ova težnja ka nevinosti: samo jedno-obraznost je nevina. Ona je s onu stranu sukoba
razlicitog i propadanja kroz taj sukob onoga što ne može da preživi. Nema duha
koji nam tako dobro otkriva ovu funkciju stila, kao funkciju cistote (idealne
nevinosti) kao ovaj duh palanke koji je duh idealno ciste nevinosti. Kad god on
progovori u nama, bacenim u svet, on progovara bolnom cežnjom za cistotom.
Vratiti se u palanku, za nas je, u krizi našeg sveta, nas samih, isto što i
vratiti se u izgubljenu cistotu.
U projekciji ove cežnje za palankom, duh palanke ukazuje
se kao duh andeoske cistote i mira u
njoj, i ne olicava se slucajno kao duh andela
cistog spokojstva, koji se nikad i nipošto ne bi mogao nazvati zlatoustim:
on je toliko spokojan, da ne govori, da nema cak ni nagon govora. Ova njegova
ne-govoreca cistota spaljuje duh i cini savest rdavom savešcu prljavih. Ona je
od materije prljavosti, od materije
smrti. Cak i mi, umesto da lebdimo u cistoti kao ovaj idealni duh, a ne samo da
ga sa cežnjom dozivamo, i mi smo prljavi. I jezik je prljav, ali ne samo zato
što nikad ne može “da kaže”, da ponovi ovu nevinost, vec što je duboko prožet
smrcu: govor je neprestano preobražavanje onoga ko govori i onoga o cemu se govori. Govor je pokret i
proces, sistemom neprestanog prihvatanja i odbacivanja. Stvari se radaju u
govoru zato što u njemu umiru. Govor nikada nije idealno cuvaran, onako kako je
to recnik. Jezik nije recnik, pa nije cak ni moguca željena vernost recniku.
Govor je iskušavanje i izneveravanje recnika, kao apsolutno-statickog sveta
reci koje jesu reci jer su zavarene trajnosti, ali koje govor prihvata upravo
zato što mu je potrebno ono što traje, što se menja, na njegovim putevima koji
su putevi preobražavanja kao traženja samoga bica. Cak i pokušaj vernosti
recniku, idealnoj staticnosti trajnog koja kao da u njemu pokušava da se
otelotvori, jeste njegovo “izneveravanje” padom reci u recenicu, u njen
kovitlac. Recenica preobražava, pa tako i prlja
rec. Ona je prljanje idealne nevinosti spokojnih reci, otrgnutih iz spokojstva
recnika. Svet palanke, viden u ovoj svetlosti osnovne svoje težnje koja je
težnja ka trajanju, pokušava da se vrati iz recenice u rec, iz govora u recnik,
u stvari da cuti onako kao što je govor recnika, izvan recenice, govor cutanja.
Idealno, on je svet cistog cutanja, svet voljno prihvacenog siromaštva na koje
poziva cutanje, na koje poziva ono u odbijanju recenice koja jedino zna za
bogatstvo zato što zna za umiranje, za smrt kao za ovakvu “prljavu” smrt. Nema
saglasja izmedu cistote i bogatstva, jer nema saglasja izmedu cistote i smrti; tamo gde je bogatstvo, uvek je smrt jer je
uvek rasipanje obilja, njegovo neprestano obnavljanje. Uplašen od obnove,
duh palanke užasnut je od bogatstva.
On ce reci, ponekada (u svojim iskušenjima, u svojim krizama) i rec o svojoj
ubogosti. On ce cak i da se požali na nju. Ali njegovom jadanju na sopstvenu
ubogost ne treba poverovati: on hoce tu
ubogost, i on mora da je hoce onako
kako hoce jedno-obraznost, stilski usavršenu rutinu cije savršenstvo iskljucivo
je u njegovoj jednostavnosti, krajnjoj svedenosti na ono najneophodnije,
osnovno.
Ako se duh palanke vraca iz recenice reci i, i iz govora
pokušava da se vrati recniku u kome su stvari u dosluhu sa vecnošcu, zatvorene
u trajno-nepromenljivom svom znacenju, to je zato što je prinuden da se vrati
osnovno-prvobitnom, tamo gde je sigurnost, po njegovom osecanju, najjaca. Ono
osnovno, kao pra-osnova stvari, jeste ono bitno-iskustveno. Iskustvo je
odbacivanje suvišnog, njegov osnovni metod jeste metod selekcionisanja, od
manje potrebnog ka više potrebnom. Sigurnost, kojoj vodi iskustvo u želji da
nade trajna rešenja, ona koja ce važiti u buducnosti kao što su važila u
prošlosti, i koja ce samim svojim važenjem da poreknu tu buducnost otkrivajuci
je kao vec poznatu iskustvu što vec ima odgovor za njih; ta sigurnost beskrajno
uprošcava. U složenom ima bogatstva, ali nema sigurnosti. Složenost je uvek i
kriza sigurnosti. Svet palanke javlja se kao idealno prost, jer kao idealno
siguran svet, zatvoren u samog sebe, i poznat sebi, on je predviden unapred, a
svaka delatnost u njemu je nužno predvidena, i to u svom provereno
najefikasnijem, najbržem i najekonomicnijem vidu. Ako je ovde ubogost tako
mocna, to je nužna ubogost koju rada ova potreba za sigurnošcu. Red palanackog
sveta, olicen u stvarima svakodnevnog, culnog iskustva, i u stvarima moralnim i
stvarima duha koji pokušava ovde da opstane, samo je izraz, prožet tugom mrtve
svetlosti, ovog osnovnog nagona bolno-gorke volje da se nalog zatvorenoga sveta
prihvati kao moguci imperativ egzistencije (kao pomirljiv sa egzistencijom),
odnosno da se egzistencija pomiri sa trajnošcu. Ruka koja pomno sreduje ovaj
sredeni svet, kao u nekakvom neprestanom ratu sa mogucim ne-redom, sa
bogatstvom haosa koji vreba iz “sveta”, jeste uvek ruka palanackog duha
jedno-obraznosti koji ne priznaje vreme i koji, u tom nepriznavanju, s gorkim
ponosom prihvata istovremeno i udes siromaštva i udes anahronicnosti, jer u
njima ne vidi udes vec jemstvo i znak svoje prednosti, jedinstveni nacin
preživljavanja svakog iskušenja, sigurnost u sklonjenosti u rutinski stil i
stilizovanu rutinu kao u sklonjenosti pod okrilje nad-ja duha trajanja što
ocinski sve drži pod sobom i koji se javlja kao zaštitnicki duh.
Duh palanke kao duh plemena u agoniji
Duh palanke nam otkriva: da nema nad-ja izvan stila, nekog
nad-ja koje ne bi bilo “stilsko” (a ne samo stilizovano) i da nema stila koji
ne bi bio ovo nad-ja. Ma koliko stil izgledao delo individualnosti, on je delo
nemirenja individualnosti sa samom sobom, i to pre svega kad je delo silovite individualnosti
koja želi svoj stil da oglasi za opšti stil, za stil svih. Nema stila koji bi
pristajao da bude samo jedan stil,
jer nema delimicne volje; ma koliko nas naša razumnost ubedivala da postoji
samo jedinstvo stilova, a nikada jedan jedinstveni stil, uvek stil ide protiv
ove razumnosti, težeci svom opštem važenju, tako da se i može reci da je stil nemirenje individualnosti sa sobom samom
(kao ogranicenom pojedinacnošcu) i njen pokušaj (u tom nemirenju) sopstvenog
uopštavanja. Ako, medutim, ovo uopštavanje ne bi znacilo i preživljavanje,
odnosno ako ne bi bilo u funkciji preživljavanja,
sam fenomen poricanja individualnosti stilom, u pravcu ovoga uopštavanja, bio
bi nerazumljiv. Izmedu stila i individualnosti nema pomirenja, jer nema
pomirenja (cak i nikakve trpeljivosti) izmedu stila i smrti. Ono što se u stilu
odbacuje, kad se odbacuje stroga individualnost ovim sistemom uopštavanja u
pravcu jednog sve-važeceg stila koji, dosegnut, uopštava jer je opšti, to je
sama smrt za koju se sluti da je, uvek, pojedinacna smrt. Ne umire covek, vec
umire covek X. Što smo bliže konkreciji,
spuštajuci se od apstrakcije ka njoj, mi smo bliže smrti. Usamljena
cinjenica je cista smrt jer je cista konkrecija. Plemenska kultura našla je u ovome prvo i poslednje svoje znanje,
pra-znanje svakog znanja. Ona je, zbog toga, kultura stila kao nijedna druga kultura, tražeci od stila upravo
ovu njegovu sposobnost uopštavanja preživljavanjem pojedinacnosti (uopštene
stilom) i pojedinacne smrti (savladane ovim uopštavanjem). Ona je, otuda, sebe stilski najviše, najpotpunije olicila u
odnosu sa bitnim trenucima egzistencije, sa trenucima radanja i smrti, time što
ih je do kraja ritualizovala, što je ritualom uopštila duh pojedinacnosti;
iskušenjima smrti, koja su iskušenja pojedinacnosti, ona je suprotstavila, kao
svojevrsni svoj odgovor, snagu uopštavajuceg stila, njegovu moc uopštavanja.
Pred smrcu se, ritualom, stilom,
organizuje pleme u samom sebi, kao jedno stilizovano pleme. Kad tražim stil,
kad težim ka njemu, ja to ne cinim iz nekakve “kulture”, vec iz ove vernosti ka
preživljavanju sopstvenim uopštavanjem. Umesto: covek, to je stil, trebalo bi
možda reci: Pleme, to je stil. Ja
sam, u ovom traženju stila, ciji tvoracki nikada nije duh individualnosti vec
duh uopštavanja njenoga (jer nema volje za individualnim stilom: individualni
stil je contradictio in adiecta stil
je upucivanje ka opštosti, on neizbežno podrazumeva momenat opštosti;
individualni stil, koji poznaje praksa, jeste protivrecan volji stila, on je
delo jedne nemoci a ne izraz moci koja ga pokrece), – ja sam uvek pleme, i uvek plemenski duh tu progovara iz mene, duh
koji samo-poništenjem po-jedinacnosti, sistemom jedno-obraznosti, pokušava da
nadživi smrt.
Ovaj duh plemena, koji bi se u izvesnom smislu, možda,
mogao nazvati jednim uvek mogucim jer uvek prisutnim duhom svakog duha, izražen
je posebno naglašeno u duhu palanke. Po tom svom plemenskom upucivanju stilu
kao preživljavanju uopštavanjem, poništavanjem pojedinacnosti, duh palanke je
jedan izrazito plemenski duh. Da i ne znamo za lekciju istorije (i sociologije)
koja nam porucuje da je palanka cardak ni na nebu ni na zemlji, ni selo ni
grad, mi bismo njenu genetsku vezu sa plemenskim
selom osetili vec po ovoj njenoj naglašenoj vernosti jedno-obraznom,
uopštavajucem stilu kao cistom poricanju svake pojedinacnosti i, time, kao
pokušaju poricanja smrti. Ali, on je duh palanke a ne duh plemena zato što je
njegova svest o jedno-obraznosti kao
sistemu preživljavanja nesumnjivo prisutna. On ovako zna za stil kao za jedinstveno sredstvo nad-življavanja jer ima
svest o njemu koja, samim tim što postoji, nepobitno potvrduje postojanje
perspektive prema plemenskom duhu, odnosno postojanje odstojanja na kome se on
našao (istorijskim radom) prema plemenskom duhu. Plemenski duh je duh
obredno-stilski po nagonu, a ne po
svesti, jer pojedinacno on ne poznaje drugacije nego samo nagonski, u strahu
pred smrcu. Plemenski duh nema svest o
pojedinacnom pa ni svest o suštinskom znacenju svog stila i svog stilskog
uopštavanja. On nema svest o vremenu. Njegova svest je ono-vremenska, svest
koju bi naše iskustvo svesti lako moglo nazvati “svešcu bez svesti”. On ne zna
za istoriju, samim tim što ne zna za pojedinacno-smrtno. On nadživljava
istoriju onako kako nadživljava pojedinacnost ili smrt. Duh palanke, medutim,
delo je istorijskog zaborava (kao zastoja istorijskog razvoja), ali ipak, i
upravo time, on je delo istorije; ma koliko da on, zaboravljen od istorije,
želi da zaboravi istoriju i da se
vrati duhu jedinstvene jedno-obraznosti plemenskog sveta, on je “zaražen”
istorijom: njegova svest je istorijska svest koja mu onemogucava takav
povratak, i zbog toga je to svest pobunjena protiv sebe same. To je svest
pojedinacnosti koja je, na putu ka slobodno-otvorenom svetu svetskog duha, kao
duha bezbrojnih mogucnosti, duha stilskog višeglasja, našla “zastoj”, i koja
nije prešla iz pojedinacnosti (ili individualizma) u stav tvoracke
subjektivnosti, ali je to svest koja, upravo zato, teži samoponištenju sebe
same kao poništenju sopstvene pojedinacnosti, kao svest plemena u agoniji,
plemena koje je napustilo sebe i pokušava sebi da se vrati. Ona ima samu sebe
protiv sebe. To nije individuama svest koja, ne mireci se sa svojom
individualnošcu kao ogranicenošcu, teži stilskom prodoru u svet, i tako sebe
uopštava pa uopštavanjem (idealno) i poništava samo protivrecno: težnjom ka
svome apsolutnom važenju; još manje je to plemenska svest koja je bez svesti o
sebi, jer je bez istorijske svesti kao svesti vremenskoj i svesti o
pojedinacnosti. Stil, koji pokušava da nade duh palanke, jeste stil koji je
konacno dat pre pojedinacne svesti i kome ovaj duh pokušava, uprkos ovoj
svesti, da se vrati. U svojoj težnji za zatvorenim svetom, i u ovome sukobu
pojedinacne svesti sa sobom samom kao jedinstvenom ispoljavanju duha palanke,
ovaj duh odbija u stvari stil jer je unapred dat kao protivrecan svakome
uopštavanju, samim tim jer je protivrecan svakoj pojedinacnosti. Pojedinacnost
nece doci do stila svojim uopštavanjem, niti ce stil biti živo uopštavanje pojedinacnosti:
stil ce biti tu, sa onu stranu svake
pojedinacnosti, ali i sa onu stranu svakog procesa. Odbijanje pojedinacnosti je
ovde odbijanje stila, upravo u ime krajnje vernosti njemu. Duh palanke gubi
stil u ovom apsolutnom obogovljenju stila, jer tu gubi pojedinacnost kojoj se
iskonski protivi, duboko vec “zaražen” njome. Život stila, koji pretpostavlja
ovo uopštavanje pojedinacnog kao jedan proces,
ovde se onemogucava. Duh palanke ovaj proces odbija i sprecava jer je
procesu protivan onako kako je protivan svakoj istoriji, i kako je, zbog toga,
protivan svakome pokretu. Stil za
njega nije proces; stil je staticnost, u punoj izmirenosti svega pojedinacnog
sa voljom i obrascem stila. Stil je rezultat
koji se hoce pre procesa, izvan njega, onako kako se ovde hoce plemenski duh, a hoce se upravo zato što
je duh palanke izvan njega i što njemu pokušava da se vrati. Dok je za
plemenski duh, kao za nesvesno-stilski duh, jer duh nagonske jedno-obraznosti
koja je data onako kako ovome duhu nije data pojedinacna (vremensko-istorijska)
svest, stil sama stvarnost a ritual najviši nacin njenog upoznavanja i
uspostavljanja, za duh palanke stil je obrazac
koji treba podržati svojim životom, u koji treba bukvalno ugraditi život koji dolazi posle tog obrasca. On je norma a ne stvarnost, i utoliko je više
norma i zakon ukoliko je manje stvarnost, ukoliko se više oseca kao
konstrukcija kojoj se stvarnost odupire. Normativnost je tim svetija ukoliko je
u stvarnosti problematicnija. Sve što je protivrecno njoj odbacuje se s neiscrpnom
brutalnošcu. Mogucnosti za pokret u
svetu palanke otuda su ponekad gotovo beznacajne. One su u obrnutoj srazmeri sa
ovom voljom duha palanke za normativnošcu, koja se traži svuda i u svemu i koja
zahteva apsolutni uvid u sve, apsolutnu javnost bez pauze.