Jedan običan dan
Otvarajući
oči ugledao je mrlju na plafonu,
ličila je na
prosuto
vino.
Ta asocijacija naterala je njegovu smrdljivu telesinu da da se
sasvim razbudi
i naglavačke okrene
kuću tražeći nke
odavno
nepostojeće
zalihe pića za koje je pouzdano znao da
su polokane u
tihoj
delirijumskoj ekstazi. Zapalio je vatru u peći i čekao da
se
soba
zagreje da bi mogao da izvetri otrovne pare od sinoć, preksinoć
i
od pre hiljadu godina. Nekad je bilo drugačije, dok je manje pio a
više
mislio, ali ni sam nije znao da li mu je tada bilo gore. Creva su
ga
požurivala ka WC-u, iako je mrzeo odlazak tamo jer je i s
tim
imao
problema. Činilo mu se da se sav raspada i znao je da
je taj
osećaj
tačan. Nadao se da će neko doći i doneti nešto pića.
Neko od
propalica
sličnih njemu, mamurnih alkoholičara
koji moraju svakog
jutra
da loču od sabajle da ne bi povraćali u sopstveni želudac.
Nije
bio gladan. Telefon je zvonio a zatim
je prestao. Nije
se
javio.
Osećao se prljavo, kao i svakog jutra, i tešio se mišlju
da
bi
bilo gore da je narkos, "drogeraš", trebalo bi mu mnogo više love
nego
što je troši na piće.
-
Zašto pije? - pita se.
Zašto
da ne pije. Zbog beznađa i dosade u zemlji mrtvih duša, bez
posla
i bez želje za poslom, užasnut pukom mogućnošću da
ustaje u
rano
jutro umesto u kasno popodne i crnči
za parče hleba
i malo
socijalnog
mira, bez govorancije o tome kako je neradnik i bitanga.
Recimo,
mogao je da završi faks, ali nije. Ne samo zato što ga je
mrzelo,
više ga je uplašila lakoća te mogućnosti, pohotni kalup koji
polako
guta celu njegovu jebenu generaciju i melje ih kao mlinarski
žrvanj
u sitne i beznačajne
brojeve po firmama
i preduzećima,
hranitelje
porodica i skotnih kučki koje rađaju
izrode, satrape i
secikese
zbog kojih i ne može da dobije posao, jer nije njihov.
Očaj
se lako topio u piću, ali je još
brže izlazio na površinu kad pića
nije
bilo. Čežnjivo je zurio u vrata odlažući mučan odlazak u WC i
dišući
samo na usta da se ne bi ugušio od smrada duvana i alkoholnih
isparenja
neprovetrene sobe.
Niko
nije dolazio i zato jeotišao do šolje i otaljao lepljive mase
iako
mu nije bilo jasno od čega se to stvara
kad danima ništa
ne
jede.
Čovek je vreća govana - kaže radio, kao da disk džokej, jahač
na
ploči, pogađa njegovo raspoloženje,
a možda se
i sam oseća
slično.
Nije bilo važno. Vraćajući
se u već toplu ali
i dalje
smrdljivu
sobu ispružio se na krevet i pokušao da zaspi ponovo. Nije
valjalo
što nema pića. Već je tonuo u san kad se začulo bojažljivo
kucanje
na vratima. I već mu je bilo lakše.
-
Sam ? - upitao je Ulaznik.
Klimnuo
je glavom pokušavajući da oceni šta je ispod jakne. Votka?
-
Neprijatelj radi ? - pitao je Ulaznik.
Sve
su flaše spolja jednake a nekako su i iznutra slične.
-
Doneo sam nešto - rekao je Ulaznik vadeći flašu ispod mantila - da
nam
se nađe, umalo da me ukebaju, majku im jebem seljačku, kao da će
da
propadnu zbog jedne jebene flaše!
-
Pusti govnare - rekao je pružajući ruku.
Oporo
i teško piće sluzavo im je klizilo niz grla, ali klizilo je,
moglo
je da se pije. I moralo je, nije bilo ničeg drugog.
-
Na taj raf najmanje paze - rekao je Ulaznik - valjda misle da niko
nije
lud da krade ovo đubre, ali kad se mora...
klimnuo
je glavom i nastavio da pije. Zaćutali su. Prestali su da se
samozavaravaju
kako nešto proslavljaju ili piju
da se razgale i
malo
opuste, sve je to prošlo, opijanje
je postalo način
života.
Ponekad
mu se činilo da sve to nema smisla. Naravno, nije ni imalo.
Uskoro
su naišli još neki donoseći piće sa sobom i vreme je
brže
prolazilo.
Pomalo su razgovarali kad se ko dobro našljemao i od čega
se
najgore povraća a zatim ih je prekrila tišina i tiho klokotanje
tečnosti...