Betonske godine
"Decu
od malih nogu treba učiti istini,
pravoj istini. Time
se
postiže
čvrstina njihovih misli i jasnoća saznanja. Na taj način ona
se
pripremaju da se jednog dana uključe u društvo i ponesu svoj deo
odgovornosti"
- Državni Priručnik za roditelje
Vraćajući se sa
posle, kao i
obično, ulicom Pobede,
primetio
je da
nekoliko radnika u
prašnjavim odelima nabacuje
čelične
sajle oko kipa Prvog Upravljača spremajući se da ga ruši. U
prvi
čas poželeo je da protrlja oči da se uveri da ne sanja, iako je
znao
da to ne sme da uradi jer je lako moguće da bi ga neko primetio
i
možda, loše protumačio taj gest. Nije smeo da ubrzava korak
niti
da
se zadržava na tom mestu, da dopusti da mu se na licu pokaže bilo
koja
emocija, sve je bilo sumnjivo i lako je moglo da se izrodi u
nešto
loše. Kao da se ništa ne događa produžio je dalje ravnomernim
korakom
krajičkom primećujući da i svi ostali čine isto. Znači,
nije
bilo
razloga za zabrinutost. Možda se kip ruši
da bi se postavio
veći,
jer je Prvi Upravljač u međuvremenu
izrastao iz narodnog
u
svetskog
gorostasa, ili je, jednostavno došlo do smene i sutra će tu
takođe
biti kip Prvog Upravljača sa neznano izmenjenim crtama lica
koje
se ionako jedva vidi na visini većoj od
deset metara.
Nije
želeo da razbija glavu razmišljajući
o mnoštvu mogućnosti jer od
toga
nije bilo nikakve koristi. Biće šta će biti a on ionako ne može da
utiče na tok događaja, pa čemu gubiti vreme misleći o nečemu što se ne može izmeniti jer je oduvek isto?
Vratar je ozbiljno klimnuo glavom dajući do znanja da je
identifikacija suvišna što je značilo
da je skener popravljen i da centralni kompjuter ponovo kontroliše svakog
ko ulazi i izlazi iz zgrade.
Do svog sprata
popeo se stepeništem jer liftovi
nikada nisu radili,
a ionako je
bilo korisnije za organizam
fizički se naprezati,
naročito posle višečasovnog
sedenja na radnom mestu. Pozvonio je i starije dete mu je otvorilo vrata propuštajući ga da uđe. Mlađe
je verovatno bilo u vrtiću i doći
će tek predveče. Sedajući za sto začuo je zvono
na vratima, i trenutak kasnije,
otvaranja vrata i
poznate šumove skidanja
garderobe. Došla je
njegova supruga. Sela je za sto
prekoputa
njega i čekala da starije
dete servira hranu.
Donoseći
hranu starije dete je uključilo TV - takva su bila svima
poznata pravila o kućnom ponašanju i svi su znali da se prekršaji
bilo koje
vrste
rigorozno kažnjavaju. Niko nije znao
kako se baš
tačno ti
prekršaji
kažnjavaju niti je želeo da proverava, dovoljno je bilo da
kazna
postoji. Uz jelo su saslušali TV, kao i prethodnog dana, kao i
svakog
dana, i ponovo su čuli sve ono što su oduvek znali, "da je
dobro
ali će biti još bolje ukoliko se svi
potrude da budu
ljudi
dobre
volje, dda se potrude i daju
sve od sebe, da su
zemlju
posetili
prijatelji a da neprijatelji nikada ne miruju, da uspesi ne
znače
da se može spavati na lovorikama već se mora raditi još više,
da
su plate previsoke a cene preniske, a koji još narod time može da
se
pohvali, istina, prodavnice su prazne i zatvorene, ali to je zato
što
su osnovne životne namirnice opasne po zdravlje i u ishrani ih
treba
što manje koristiti a što više piti vodu koja je puna raznih
minerala
i materija, da je situacija u svetu kritična i da se
to
odražava
i na bogatije zemlje od njihove, mada takvih skoro i nema,
i,
uvek na kraju, da narod koji živi u slobodi i demokratiji, samim
tim
ima sve", zatim je starije dete
sklonilo pribor bez
ostataka
hrane
jer ih nikada nije bilo, ne treba se razbacivati već štedeti,
a
oni su prešli u dnevnu sobu da se razgale uz zabavne programe na
TV,
posle čega će otići u spavaću sobu da se odmore i pripreme
za
sledeći
radni dan, koji će, kao i
uvek, biti naporan
i ispunjen
pobedama. Dok gledaju zabavni program koji je savršeno
prilagođen
njihovim
željama i potrebama, ispunjen muzikom
i humorističkim
emisijama,
znači, svime što je potrebno, kako je to nauka dokazala,
slobodni
od nezdravih novina u kojima ima olova,
od suseda koji
nikada
ne dolaze, mada okupljanje nije zabranjeno, ali je sumnjivo,
jer
zašto bi neko odlazio kod suseda kad ima sve što mu je potrebno,
i
kada bi se ti susreti događali kad dan ima svega 24 časa i svi su
isplanirani,
dakle, dok gledaju zabavni program i uživaju, potpuno
opušteni,
u nastavku emisije je popularna serija "Istina o nama" ,
za
decu i odrasle, koju prate svi bez izuzetka, i koja je omiljena
čak
i u kabinetu Prvog Upravljača, što znači da joj je
gledanost
100%, dakle
ista procentualna vrednost
kojom kabinet Prvog
Upravljača
uvek pobeđuje na slobodnim
izborima u zemlji.
Serija uvek
počinje
himnom i tada svi ustaju, ali ne
pevaju, nema potrebe
za
pevanjem,
jer peva TV, bolje je ne pevati, jer može
svašta da se
peva,
i još nemaju svi isti glas ali radi se i na tome. Posle himne
se
saznaje da je istina najveće bogatstvo
svkog naaroda i da
je
narod
bez istine kao ptica bez krila. Preobraćeni otpadnik, uvek
isti,
jer kad bi bilo više otpadnika od njega jednog to bi već bila
grupa,
a tako nešto je nedozvoljivo, izgovara uvek isti tekst koji
svi
znaju napamet jer se serija emituje svakog dana:
"Ni
sam ne znam - i sa užasom svi primećuju da je čova zaboravio tekst i
da belo blene u mali ekran tv
prijemnika kao izgubljen slučaj , što naravno, i jeste. Negde daleko od te
srećne zemlje ljudi žive suvišno i
nepotrebno,
a negde još dalje raznorazne budalčine odbacuju bogatstvo
da
bi živeli u slobodi, jer su preglupi da shvate da i sloboda ima svoju cenu kao
i sve ostalo na svetu i da se tu ništa ne može promeniti. Demokratija je zamka
za narod, baš kao i tiranija.
Vlast
je sama po sebi zla i surova jer se hrani žrtvama i neprijateljima. Na
veliku
svetsku žalost, čovečanstvo je preglupo i nikada ništa nije
naučilo
iz svojih grešaka, niti će više imati prilike da nauči. Eto, malo,
približavamo se kraju sveta zbog par vladajućih budala.
Nažalost,
niko nema vremena ili hrabrosti da ih pobije, a i čemu ? Ako
je
narod jednom izabrao jedne budale zašto ne bi to uradio ponovo ?
Ako
mu se takva šansa ponudi svaki narod od dva zla odabire oba. To je
prolazilo
kroz njegove misli u trenutku dok je čova belo blenuo u mali
ekran
tv prijemnika a zatim je na brzinu puštena još jedna nova radna
pobeda.
Time se to završilo a jednog dana će svakako biti bolje...