Praktican prirucnik za slikare

 

Predgovor: Vreme u kome je ovo delo napisano isto ja kao I bilo koje drugo vreme, sto bi se reklo “nista novo pod suncem”, tako da ce moci da se upotrebi I danas I sutra.

                                                                     Autor

 

Deo prvi: Kako se obicno desavaju stvari na pocetku

 

Vecini ljudi nikada ne pada napamet da bi trebalo da slikaju, sem fotoaparatom, I nikada nisu osetili magiju slike, jer se to moze osetiti samo u muzejima,  u koje se obicno ide na brzinu I sa mnogo truda se obidje sto vise tako da se na kraju najcesce ne zapamti nista.

Ali ukoliko se iz nekog razloga kod jedne odredjene osobe desi poriv za slikanjem ona ce neminovno poceti da nailazi na mnostvo problema.

 

1.  Ta osoba obicno nije “lepo crtala kad je bila mala I oduvek znala sta ce biti” nego joj se to prosto desilo, slicno kao sto I meteori padaju na planetu bez nekog odredjenog razloga.

2.  Potreba da se odjednom radi nesto drugo nego sto je uobicajeno sedenje na zadnjem delu tela tokom osam sati svakog dana u nekom zatvorenom prostoru tokom veceg dela zivota izaziva “zabrinutost” okoline jer od “slikanja ne moze da se zivi, a sto je primer van Gogh”, mada je on bio jedini koji nije uspeo da zivi od slikanja, svi ostali jesu, od prvih Grka preko Leonarda do Pikasa svi su dobro ziveli od slikanja I jos se bolje zabavljali.

3.  Totalna neupucenost u tehnike I potrebne materijale sto mahnito koriste prodavci slikarske opreme – na pitanje “sta mi treba za slikanje” – cime se odmah pokazuje da covek precizno NE ZNA sta hoce, odgovor je obicno “treba vam sve sto mozete da kupite za pare koje imate I jos tri puta toliko”, a onda ide uvaljivanje “fancy” opreme koju niko nije hteo da kupi jer ne valja nista ali kupac se uvek nadje…

4.  Umesto da prosto kupe par grafitnih olovaka I blok I da pocnu sa crtanjem ljudi vecinom kupuju male papreno skupe tubice uljane bolje I pocinju sa mazanjem, sto je razumljivo jer je crtanje dosadno I greske se odmah vide dok je mazanje mnogo interesantnije I greske se vide tek kad ih je nemoguce ispraviti…

5.  Posle par radova dolazi do zamora ljudskog materijala koji upada u “kreativnu krizu” koja obicno traje od tada pa nadalje a po skupo placenom materijalu pada prasina…

6.  Uskoro se to vise I ne pominje…

7.  Naravno pre toga obicno naidje neko ko je zavrsio akademiju ili “lepo crta” ili oboje I bogato napljuje trud jadnog umetnika, naruzi ga do kraja I “stavi slag na tortu” izjavom da “kad bi to bilo lako svi bi bili slikari, a njemu su trebale godine/decenije/vekovi/milenijumi !!! da nesto malo nauci…”

8.  Materijal koji skuplja prasinu malo se baci kad se boje skamene, malo se razdeli a skupo placena platna se na kraju daju nekom “pravom slikaru” na poklon koji ih prosto premaze I napravi od njih nesto drugo…

 

Deo drugi: Od hiljadu potencijalnih ostalo je jos sto

 

Ostali su propali jos u prethodnom delu prirucnika…

Ovi koji su preziveli I dalje nastavljaju da mazu I stoicki trpe kritike skrgucuci zubima da ih sto manje cuju. Problemi se ponovo pojavljuju na sve strane. Materijal je I dalje skup. Svi ga I dalje ignorisu. I sam umetnik je svestan da slike ne valjaju, ali ne zna zasto, jasno mu je da se trudi I da ocigledno negde gresi. Pada mu napamet strasna ideja: LITERATURA !

Slikarska literatura uglavnom je podeljena na dva dela:

Na profesionalnu literaturu za profesionalce koji vec sve znaju ali tu su detalji koji se ne pamte bas lako…

To su tomovi knjiga, nijedan nije ispod hiljadu strana I obicno se zapocinju autorovim divljenjem sebi samom I kako je uopste uspeo da napise tu knjigu,  I to obicno traje prvih 500 stranica, I u nastavku obicno sledi kritika I objasnjenje – mada bi pravednije bilo reci zlocin I kazna, prvo pripada autoru a drugo citaocu, pri cemu se uzme neko vrlo poznato delo, naprimer mona lisa, koja je dovoljno cuvena za bilo sta, pa se onda cedi do besvesti zasto je slikar povukao cetkicom malo udesno pod uglom od 42,5 stepeni umesto cela 43, sto, jelte, menja sadrzaj njenog osmeha itd…

I druga vrsta knjiga zvane umetnost za nedelju dana gde su uputstva tipa “ a sad povuci liniju po sredini I izmeri lenjirom da li je odnos tacan” najcesce recenice a posle citanja jadni umetnik pocinje da misli da je geometar.

Naravno, postoje I dobre knjige o slikarstvu ali nisu za siroke narodne mase, ne mogu da se kupe I obicno se dobijaju fotokopirane.

Naravno, postoje I reprodukcije ali iz njih moze da se nauci samo fotopostupak I to je dobro ako neko zeli da postane graficki radnik u buducnosti ali za slikara nema koristi.

Tako da je zakljucak jasan da je vrlo pozeljno da je slikar rodjen blizu muzeja ! Nazalost, vecina slikara nije rodjena blizu muzeja, a mozda I jeste, to tek treba ispitati, uglavnom, kad shvati da ni to ne ide bas kako treba, jadni umetnik pocinje ozbiljno da razmislja da naprimer postane stolar, jer je jasno da ljudima trebaju stolice, I to je pouzdano tacno, a pitanje je da li im trebaju slike, a slikara ima ionako previse, to je pisao jos van Gogh, mada treba proveriti da li na svetu ima vise slikara ili stolara, ni to nije tacno utvrdjeno…

Uglavnom, umetnik pocinje da ide na sajmove knjiga I rasprodaje I uvek se cudi zasto su knjige o umetnosti tako skupe a kuvari tako jeftini I na kraju sakupi nekoliko knjiga, a ako bas bude uporan procita ih I na kraju pocne da vezba po njima. Posle odredjenog vremena vide se I prvi rezultati…

Naprimer, ako je vezbao ruku ili glavudzu umetnik pocinje da vrlo prepoznatljivo crta ruke I glavudze, I svi se dive “kako je lepo ispala ta ruka/glavudza” mada je ostatak crteza ocajan, da jos uvek je u pitanju crtez, jer slika dolazi posle, a “boja mesa” nazalost ne postoji mada je vesti trgovci prodaju vec spremljenu naivnim umetnicima. Naravno, umetnik resi da na kraju naslika jednu veliku glavudzu koja zauzima celo platno I pocinje da je boji…

“Dok je bila nacrtana bila je lepa I na nesto je I licila, a sad kad je namalana lici na krompir, je li to jedan veliki krompir” – obicno pitaju “dobronamerni kriticari” sto umetnika tera u ocajanje, narocito ako nije neki ljubitelj cipsa Ili krompir salate…

 

 

Deo treci: Od sto potencijalnih ostalo je jos deset

 

Do sada je vec dosta para potroseno ulozeno/baceno zavisi kako se posmatra ali je svako potroseno I pretvoreno u platna sa bojama na sebi koja stoje svuda po supi/garazi ponosno nazvanoj “atelje” gde je leti toplo a zimi hladno. Dolazi otreznjenje. Umetnik pocinje sam da kupuje platna, narucuje ramove kod stolara,  sam priprema platna, trazi I nalazi recepture za boje, jedino cetkice I dalje mora da kupuje, to nikako nece da se pravi u domacoj radinosti, vise puta je probano I rezultati su obicno gori nego sto se misli…

Svakako, troskovi proizvodnje slika su smanjeni ! – sto je odlicno, ali je prodaja I dalje jednaka nuli, sto sugerise da nema dobiti, sto nije odlicno…

Umetnik pocinje da razmislja kako bi mogao da komercijalizuje (unovci) svoje napore I krece u potragu za KUPCEM slike ! – sto je otprilike poduhvat prema kojem sizifov posao deluje kao decja igra…

Kupcima se prvo ne svidjaju slike, drugo, oni slike inace ne vole ali ih ponekad kupuju ako misle da treba, ali samo proverene I poznate autore, pod uslovom da je budzasto, to jest da je cena povoljna, I ispod normalne moci poimanja, I naravno, iskljucivo se kupuju LEPE SLIKE, mrtve prirode I pejzazi. Mogu I pecarosi. Mrtve prirode najbolje idu u kujnu, narocito kad je njima hrana (a sta bi drugo pa bilo) a pejzazi u Dnevne sobe da se covek odmara gledajuci belo jedro kako se talasa na debelom moru…

To se inace zove kic, ali to je jedino sto se kupuje I prodaje I slikar to konacno shvata…

Neki u toj tacki odustaju svesni da su dosli do granice koju ne zele da predju, njihove slike bice shvacene pravilno ili za hiljadu godina ili kad se bude cistio krs iz supe/garaze a slikar ne bude prisutan.

Drugi nastavljaju dalje smatrajuci, sasvim ispravno, da tema ne odredjuje velicinu slikara  I da je moguce uraditi bilo sta da ne bude kic ako umetnik nema sklonost ka kicu.

To je jedan od deset I za njega je ovaj prirucnik pisan. Ostalima zelimo prijatno popodne…

 

Deo cetvrti: Praktican prirucnik za slikare

 

Platno: moze bilo koje samo da se ne cepa tek tako I da moze da se grundira akrilom

Jeftinije je grundirati akrilnim kitom onda slikati istim tim kitom sa bojom, lakirati pa po tome nastaviti uljem, a moze I silikon sa akrilom I temperom za osnovce umesto ulja

A ako se vec radi uljem onda se koristi pigment I recepture rembranta I talensa, ima ih u hozo knjizi. Bolje gledati orignale nego nista. Bolje gledati nista nego reprodukcije. Najbolje crtati I slikati ono sto je ispred tebe, ponovo I ponovo dok ne pocne da lici. Nemoj da se bavis slikarstvom ako ne moras, ali ako moras nemoj nikada odustati

Ove ti savete dajem jer koristeci ih postao sam najbolji slikar na svetu!

I to je sve

Samo napred!