Deo šesti: Pitanja I odgovori - Šta ako nismo normalni - pita Kralja Lažova - šta ako stvarno nismo normalni ia ko smo ludi? I ako svet gledamo pogrešno a svet je lep i divan i samo mi, zbog svoje bolesti, vidimo u svetu sve sa crne strane? Zašto ja to sasvim normalno, simpaticno parce picke nazivam govnetom umotanim u caršave? Zašto mi ne odogovara njen miris kad ni ostale ne mirišu bolje?Šta ako nismo normalni? Šta?? - Ništa - kaže Kralj Lažova - ali ne brini, nažalost, normalni smo. Malo smiren tim odogovorom gleda i dalje govno umotano u caršave i pocinje u sobi indijanski ples za kišu. Na putu mu se isprecuju stolice i copori bubašvaba ali sve to on bezobzirno gazi i hukce. Sa stola padaju neoprane šoljice za kafu, prljavi tanjiri, novine i noževi, ali njega živo boli organ za to. Nastavlja svoj ples, zatim naglo prestaje i gleda to govno umotano u caršave i misli. Misli. - Šta ako nismo normalni - pita Kralja Lažova - šta ako stvarno nismo normalni i ako smo ludi? I ako svet gledamo pogrešno a svet je lep i divan i samo mi, zbog naše bolesti, vidimo sve u svetu sa crne strane? Zašto ja to sasvim normalno, cak simpaticno parce picke nazivam govnetom umotanim u caršave? Zašto mi ne odogovara njen miris kad ni ostale ne mirišu bolje? Smrde. Sve smrde, ali šta ako smo nenormalni? Mi? - Ništa - kaže Kralj Lažova - normalni smo, a cak i da nismo, svejedno je... Malo smiren tim odgovorom glleda i dalje govno umotano u caršave i nastavlja indijanski ples za kišu. Na putu mu se isprecuju stolice i copori bubašvaba ali sve to on bezobzirno gazi i bezobzirno hukce. Gazi i hukce, hukce i gazi. Sa stola padaju neoprane šoljice za kafu, prljavi tanjiri, novine i noževi, ali njega živo boli organ za to. Nastavlja svoj ples i primecuje krajickom oka kako ga govno umotano u caršave preplašeno gleda pogledom koji je i dalje pun ljubavi do obožavanja jer joj je malopre priuštio nekoliko orgazama a orgazam je krajnji cilj svakog normalnog ljudskog bica, nikakav intelekt, nikakvo razumevanje stvari, sveta i vremenea, nikakva ljubav, ništa od svega toga, samo jebeni orgazam koji je krajnja potreba hrane, pica i spavanja. Penje se na krevet i kao pazi da je ne zgazi dok nastavlja svoj ples za kišu koji je sasvim pogrešan i malo po malo se pretvara u vudu ples za prizivanje svetlosti i gle, napolju pocinje da sija sunce, probija se kroz naslage cadi olovnosivih oblacina i obasjava sobicu koja od tih zlatnožutih tonova postaje lepša. Govno umotano u caršave ga i dalje gleda požudno, još ona može, još njoj nije dosta, još ona želi, ne baš njega celog, jedan deo njega, ali kako je on nerazdvojan od tog dela, onda i njega celog, njega ili bilo koga drugog, ali kako je u sobi trenutno samo on, onda njega i opet ce se voleti, jer sranju nema kraja. Završava svoj blesavi ples i zadihan seda na ivicu kreveta trudeci se da je ne dodirne. Neko vreme cuti. Zatim pali novu cigaretu i navodno se smiruje iako mu je još gore nego pre. Kao da je sve na svetu tek zamena za nešto drugo, kao da orginali nikada i nisu postojali vec su izmišljeni zbog potrebe za Bogom, ljubavlju, srecom, svim ostalim izmišljenim stvarima na svetu...