Van
Dornovo delo bilo je, naravno, kontroverzno. Skandal koji su njegova platna
izazvala u umetnickim krugovima Pariza krajem devetnaestog veka proizveo je
materijal za legendu. Napustajuci konvencije, prodiruci dalje od prihvacenih
teorija, Van Dorn je posegnuo za sustinom zanata kome je prodao dusu. Boja,
postavka i tekstura. Sa ovim principima stalno na umu, ostvario je portrete i
pejsaze tako razlicite, tako inovativne, da su motivi na njima izgledali tek
kao izgovor da stavi boju na platno. Njegove jarke boje, nanesene u strasnim
mrljama i vijugama, cesto u tako debelom sloju da su i po par centimetara bile
uzdignute sa platna u stilu niskog reljefa, u toj su meri dominirale
gledaocevim opazanjem da je prikazana osoba ili scena izgledala manje znacajna
od tehnike.
Impresionizam,
vladajuca avangardna teorija tog vremena, oponasala je sklonost oko da
zamagljeno prima ivice objekata. Van Dorn je otisao korak dalje, pojacavao je
nedostatak granica medju predmetima, sve dok nisu poceli prividno da se
stapaju, da se mesaju u sveopste povezan, panesteticki univerzum boje. Grane
Van Dornovog drveca postajale su ektoplazmaticni pipci, pruzajuci se prema nebu
i travi, bas kao sto su se pipci neba i trave istezali prema drvecu,
pretapajuci se u jedan jedini, blistavi vrtlog. Cinilo se da on komunicira, ne
sa iluzijom svetlosti, vec samom realnoscu, ili bar teorijom o njoj. Stablo
jeste nebo, porucivala je njegova tehnika. Trava je stablo, nebo je trava. Sve
je jedno.
Van
Dornov pristup pokazao se tako nepopularan medju teoreticarima njegovog vremena
da cesto nije imao sredstava da plati bar jedan obrok, u zamenu za platno na
kome je mesecima radio. Njegovo nezadovoljstvo bilo je uzrok nervnog sloma.
Nacin na koji se osakatio sokirao je i udaljio od njega i takve prijatelje
kakvi su mu svojevremeno bili Sezan i Gogen. Umro je u bedi, zaboravljen.
Genijalnost njegovog dela nije shvacena sve do tridesetih godina sledeceg veka.
Dvadeset godina kasnije, njegova izmucena psiha postala je tema popularnog
romana, a pedesetih godina i holivudski spektakl. Ovih dana, naravno, cak i
najpovrsniji od njegovih radova ne mogu se dobiti za manje od tri miliona
dolara.
Ah,
ta umetnost.
Sve
je pocelo kada je Majers otisao da vidi profesora Stivsana.
"Pristao
je... na jedvite jade."
"Cudi
me da se uopste slozio", rekoh ja. "Stivsan mrzi postimpresionizam,
posebno Van Dorna. 'Sto nisi nasao neku laksu musteriju, recimo matorog
Bradforda?" "Zbog Bradfordove klimave reputacije. Ne vidim svrhu
pisanja disertacije koja nece biti objavljena. Ugledan tutor disertacije
privukao bi paznju izdavaca. Osim toga, ako ubedim Stivsana, ubedicu
svakoga..."
"U
sta da ga ubedis?"
"To
me je i Stivsan pitao", rece Majers.
Zivo
se secam tog trenutka, nacina na koji je Majers ispravio mrsavo telo, gurnuo
naocari blize ocima i tako se namrstio da mu se kovrdzava ridja kosa gotovo
spojila sa obrvama.
"Stivsan
me je pitao, zanemarujuci i svoju odbojnost prema Van Dornu - Boze, kako se taj
pompezni seronja izrazava! - zasto bih trosio godinu dana zivota pisuci o
slikaru koji je vec bio tema bezbrojnih knjiga i clanaka, cije je cerecenje vec
odavno iscrpljeno. Kako bi bilo da odaberem nekog nepoznatog, ali perspektivnog
neo-ekspresionistu i za- igram na kartu da ce moja reputacija porasti sa
njegovom. Naravno, slikar koga mi je predlozio jedan je od njegovih
favorita."
"Naravno",
rekoh. "Jos ako je pomenuo slikara koga mislim da je pomenuo..."
Majers
rece ime.
Klimnuh
glavom. "Stivsan kupuje njegove slike vec pet godina. Nada se da ce od
preprodaje dobiti dovoljno da kupi kucu u Londonu kada ode u penziju. I, sta si
mu rekao?"
Majers
zausti da odgovori, ali zastade. Okrenuo se zamisljeno prema posteru Van
Dornovih uskovitlanih Cempresa u uvali, koji je visio kraj police sa knjigama,
do tavanice natrpane Van Dornovim biografijama, analizama slika i ukoricenim
zbirkama reprodukcija. Cutao je par casaka, kao da ga prizor poznatog motiva -
cije su reprodukovane boje nedovoljno docaravale jarke boje originala, stampa
bila nemocna da prikaze cudesnu strukturu reljefnih, vrtloznih nanosa na platnu
- jos ostavlja bez daha.
"Sta
si mu rekao?" upitah ponovo.
Majers
uzdahnu, iz frustracije i divljenja istovremeno.
"Rekao
sam mu da je ono sto su kriticari napisali o Van Dornu bilo uglavnom smece.
Slozio se, nagovestavajuci da to vazi i za njegove slike. Rekao sam mu da ni
najobdareniji kriticari nisu doprli do sustine Van Dornovog dela. Da im je
promaklo nesto kljucno."
"A
to je?"
"Upravo
Stivsanovo sledece pitanje. Znas kako se igra lulom kada mu ponestane
strpljenja. Morao sam da govorim brzo. Rekao sam da ne znam sta je to sto
trazim, ali da postoji nesto" - Majers pokaza prema posteru - "u
tome. Nesto sto niko nije primetio. Van Dorn je dao neke naznake u svom
dnevniku. Ne znam sta je to, ali sam siguran da njegove slike kriju neku
tajnu." Okrznuo me je pogledom. Podigoh obrve.
"Pa,
ako niko nije primetio", rece Majers, "mora da je tajna, zar
ne?"
"Ali,
ako ti nisi primetio..."
Podstaknut,
Majers se ponovo okrenu prema posteru. Glas mu je bio pun nedoumice. "Kako
znam da postoji? Zato sto naslucujem, kad god pogledam neko Van Dornovo platno.
Osecam to."
Odmahnuh
glavom. "Mogu da zamislim sta je Stivsan rekao na to. Taj covek posmatra
umetnost kao geometriju, a tu nema nikakvih tajni..."
"Ono
sto je rekao bilo je da bi, ako vec postajem mistik, trebalo da pohadjam versku
skolu, a ne umetnicku. Ali ako vec trazim uze o koje cu se obesiti i ugusiti
sopstvenu karijeru, on ce mi ga dati. Rekao je da voli da veruje da ima siroke
poglede."
"Da
umres od smeha."
"Veruj
mi, uopste se nije salio. Rekao je da voli Serloka Holmsa. Ako vec verujem da
sam otkrio misteriju, i da cu je rasvetliti, da to svakako ucinim. Tu mi je
uputio svoj najdobrocudniji osmeh i rekao da ce to pomenuti na danasnjem
sastanku kolegijuma."
"Dobro,
u cemu je onda problem? Dobio si sta si hteo. Pristao je da ti bude tutor.
Zasto zvucis tako...?"
"Danas
nema nikakvog sastanka kolegijuma."
"A",
rekoh. "Izjebao te je."
Majers
i ja zajedno smo upisali postdiplomske studije u Ajovi. Otad je proslo tri
godine i medju nama se razvilo dovoljno cvrsto prijateljstvo da iznajmimo
susedne sobe u staroj stambenoj zgradi u sastavu univerziteta. Vlasnica, matora
devica, zanimala se slikajuci akvarele - nije imala blage veze, uzgred, i
izdavala je sobe studentima umetnosti u zamenu za casove slikanja. U majersovom
slucaju napravila je izuzetak. On nije bio slikar, kao ja. Studirao je istoriju
umetnosti. Vecina slikara stvara instinktivno. Nedostaju im reci da objasne sta
zele da postignu. Ali su upravo reci, a ne pigmenti, uvek bile Majersova
specijalnost. Njegove poduke bez napora ubrzo su ga nacinile omiljenim stanarem
kod stare dame.
Posle
tog dana, medjutim, retko ga je vidjala. Ja takodje. Nije se pojavljivao na
zajednickim predavanjima. Pretpostavljao sam da veci deo vremena provodi u
biblioteci. Kasno nocu, kada bih ugledao svetlost ispod njegovih vrata i
pokucao, nije bilo odgovora.
Zvao
sam ga telefonom. Slusao sam kroz zid kako telefon zvoni, uporno, priguseno.
Jedne
veceri sam pustio da zvoni jedanaest puta i vec sam hteo da spustim slusalicu,
kada se on javio. Zvucao je iscrpljeno.
"Postajes
stranac", rekoh mu.
Glas
mu je bio iznenadjen. "Stranac? Ali, videli smo se pre par dana."
"Mislis,
pre par nedelja."
"O,
sranje", rece on.
"Imam
ovde piva. Hoces li...?"
"Da,
bas bi mi prijalo." Uzdahnuo je. "Dodji ovamo."
Kada
je otvorio vrata, nisam mogao da se odlucim sta me je vise zaprepastilo,
Majersov izgled ili ono sto je uradio sa stanom.
Pocecu
od Majersa. Uvek je bio mrsav, ali sada je izgledao avetinjski, ispijeno.
Kosulja i farmerke bili su mu zguzvani. Ridja kosa ulepljena. Oci su mu
izgledale zakrvavljeno iza naocara. Bio je neobrijan. Kada je zatvorio vrata i
posegao za pivom, ruka mu je drhtala.
Stan
je bio preplavljen, prekriven - nisam siguran kako da docaram zbunjujuci efekt
gomile jarkih papira - reprodukcijama Van Dornovih slika Sofa, stolice, radni
sto, TV, police sa knjigama. Cak i zavese, tavanica i, izuzev uske staze, pod.
Vrtoglavi suncokreti, masline, gajevi, nebesa i potoci bili su svuda oko mene,
opkoljavali me, pruzali se ka meni odasvud. Istovremeno sam se osecao progutan.
Kao sto su se zamucene ivice predmeta na svakoj slici pretapale jedna u drugu,
tako se i svaka slika stapala sa okolnim. Stajao sam zanemelo u haosu boja.
Majers
proguta nekoliko dugih gutljaja piva. Postidjen mojom zaprepascenom reakcijom
na izgled sobe, pokazao je prema kosmaru bezbrojnih postera. "Moglo bi se
reci da sam se okruzio poslom."
"Kada
si poslednji put jeo?"
Ovo
kao da ga je zbunilo.
"Tako
sam i mislio." Posao sam uskim prolazom izmedju postera na podu do
telefona. "Placam picu." Narucio sam najvecu, kod najblizeg "Pepija".
Nisu prodavali pivo, ali sam imao jos jedno pakovanje u frizideru, i cinilo mi
se da ce nam zatrebati.
Spustio
sam slusalicu. "Majers, u sta si se to uvalio, dodjavola?"
"Rekao
sam ti..."
"Okruzio
se poslom? Daj, oladi. Ne dolazis na predavanja. Nisi se oprao Bog te pita
koliko dugo. Izgledas ko govno. Onaj tvoj dogovor sa Stivsanom ne znaci da
moras da upropastis zdravlje. Kazi mu da si se predomislio. Nadji drugog,
lakseg tutora za disertaciju."
"Stivsan
nema veze sa ovim."
"Bogamu,
sta onda ima veze? Zavrsetak ispita, pocetak diplomske depresije u
plavom?"
Majers
ispi ostatak piva i uze novu konzervu.
"Ne,
plava je za ludilo."
"Sta?"
"To
mu je sistem." Majers se okrenu prema haoticnim posterima. "Proucavao
sam ih hronoloski. Sto je vise Van Dorn ludeo, vise je koristio plavu.
Narandzasta je za patnju. Ako uporedis slike sa licnim krizama opisanim u
biografijama, otkrices odgovarajucu upotrebu narandzaste boje."
"Majers,
ti si najbolji prijatelj kojeg imam. Zato ces mi oprostiti ako ti kazem da si
skrenuo."
Popio
je jos piva i slegnuo ramenima kao da je hteo da kaze da nije ni ocekivao da cu
razumeti.
"Slusaj",
rekoh. "Intimna sifra boja, veza izmedju emocije i pigmenta, sve je to
sranje. Ja bih bar trebalo da znam. Ti jesi istoricar, ali ja sam slikar. Da ne
pominjem reklamne agencije i njihove teorije da neke boje prodaju vise
proizvoda nego druge. Sve zavisi od konteksta. I od trenutne mode. Boja koja je
ove godine in, sledece je vec out. Ali, svaki posteni slikar
upotrebice bilo koju boju ako mu ona pomaze da ostvari zeljeni efekt. Ono sto
ga zanima je kreacija, a ne prodaja."
"Van
Dorn je bas mogao da proda koju sliku vise."
"Bez
pogovora. Siromah, ziveo je suvise kratko da bi docekao da udje u modu. Ali, da
je plava za ludilo, narandzasta za bol? Reci to Stivsanu i ima da te izbaci iz
kabineta."
Majers
skinu naocare i protrlja nos. "Osecam se tako... Mozda si u pravu."
"Nema
tu mozda. Jesam u pravu. Potrevna ti je hrana, kupanje i san. Slikarstvo je
kombinovanje boja i oblika koje se dopada ljudima, ili im se ne dopada. Umetnik
sledi nagone, koristi svaku tehniku koja mu je na raspolaganju i radi najbolje
sto moze. Ako u Van Dornovim delima i postoji neka tajna, ona nije u sifri
boja."
Majers
dovrsi drugo pivo i zmirnu, pokoleban. "Znas sta sam juce otkrio?"
Odmahnuh
glavom.
"Kriticari
koji su se posvetili analizi Van Dornovog dela..."
"Sta
je sa njima?" "Poludeli su, na isti nacin kao on."
"Sta?
Nema seme. Ucio sam o Van Dornovim kriticarima. Konvencionalni su i dosadni,
bas kao Stivsan."
"Mislis
oni iz srednje struje. Oni beznacajni. Ja govorim o najobdarenijima. Onima cija
genijalnost nije bila shvacena, kao sto ni Van Dorn nije bio priznat."
"Sta
se dogodilo sa njima?"
"Patili
su. Bas kao i Van Dorn."
"Sta,
zavrsili su u ludnici?"
"Gore
od toga."
"Majers,
ne teraj me da pitam."
"Paralela
je zaprepascujuca. Svi do jednog su pokusali da slikaju. U Van Dornovom stilu.
I kao sto je bilo sa Van Dornom, iskopali su sebi oci."
Mislim
da je vec ocigledno. Majers je bio, sto bi se reklo, "prenapregnut".
Bez namere da mu prestrogo sudim. U stvari, njegova sklonost ka odusevljavanju
bila je jedan od razloga zbog kojih sam ga zavoleo. Sa njim nikad nije bilo
dosadno. Voleo je velike zamisli. Ucenje je bilo njegova strast. Sve je to
preneo i na mene.
Istine
radi, inspiracija mi je bila preko potrebna. Nisam bio los slikar. Uopste. S
druge strane, nisam bio ni neki genije. Sto se vise blizio kraj skolovanja, sve
je bolnije bilo saznanje da moj rad nikad nece biti nesto vise nego
"zanimljiv". Nisam to hteo sebi da priznam, ali sve je vodilo
zakljucku da cu zavrsiti kao obican ilustrator u nekoj reklamnoj agenciji.
Te
veceri, medjutim, Majersova uobrazilja nije nudila nikakvu inspiraciju. Bila je
zastrasujuca. Oduvek je prolazio kroz faze zanetosti. El Greko, Pikaso, Polok.
Svaki od njih bi ga zaokupio do granice opsesije, da bi ga on potom odbacio u
korist nekog drugog miljenika, i tako dalje. Kada se otkacio za Van Dormom,
mislio sam da je to samo najnovija ljubav.
Ali,
metez postera svuda po sobi govorio je da je stigao do tacke koju ranije nije
dosegao. Sumnjao sam u njegovo ubedjenje da Van Dornovo delo krije nekakvu
tajnu. Na kraju krajeva, vrhunska umetnost se ne moze objasniti. Mozete analizirati
tehniku, uociti simetriju, ali iza svega postoji misterija koju reci ne mogu da
uhvate. Nemoguce je dati sazetak genijalnosti. Koliko se meni cinilo, Majers je
upotrebio rec "tajna" kao sinonim za neuhvatljivo majstorstvo.
Kada
sam konacno shvatio da on bukvalno misli da je Van Dorn imao neku tajnu,
uplasio sam se. Pometenost u njegovim ocima bila je podjednako zastrasujuca.
Njegove opaske o ludilu, ne samo kod Van Dorna, vec i kod kriticara, probudile
su u meni brigu da je i sam Majers poremetio. Iskopali sebi oci, za ime Bozje?
Ostao
sam sa Majersom do pet izjutra, pokusavajuci da ga umirim, da ga ubdeim da uzme
nekoliko dana odmora. Popili smo pivo koje sam doneo, i ono iz frizidera, na
kraju i pakovanje kupljeno od kolege iz stana na istom spratu. U zoru, pre nego
sto je Majers konacno zaspao, a ja se odvukao u svoju sobu, promrmljao je da
sam u pravu. Potreban mu je odmor, rekao je. Sutra ce pozvati roditelje.
Zamolice ih da mu kupe avionsku kartu do Denvera.
Mamuran
posle svog onog piva, nisam se budio do kasno popodne. Ljut na sebe zbog
propustenih predavanja, istusirao sam se i uspeo nekako da ne obracam paznju na
ukus pice od prethodne veceri u ustima. Nisam bio iznenadjen sto se Majers ne
javlja na telefon kada sam ga pozvao. Verovatno se i on osecao podjednako
posrano. Ali to vece, kada sam ponovo pozvao, a zatim pokucao na njegova vrata,
poceo sam da brinem. Vrata su bila zakljucana, pa sam otisao u prizemlje da
uzmem kljuc od gazdarice. Tada sam opazio poruku u svom sanducetu za postu.
Mislio ozbiljno. Treba mi odmor.
Otisao kuci. Bicemo u vezi. Ne
sekiraj se. Slikaj. Volim te,
drugar. Tvoj prijatelj zauvek,
Majers
Peklo
me je grlo. Nikad se nije vratio. Video sam ga jos samo dva puta. Jednom u
Njujorku, jednom u...
Da
vam ispricam o Njujorku. Dovrsio sam diplomski rad, seriju pejsaza u slavu
valovitih, plodnih brezuljaka crnice pod ogromnim kotrljajucim svodom neba
Ajove. Lokalni drmator kupio je jedno platno za pedeset dolara. Poklonio sam
tri slike univerzitetskoj bolnici. Ko zna gde su zavrsile ostale. Toliko toga
se dogodilo.
Kao
sto sam slutio, svet nije bio lud za mojim dobrim-ali-ne-i-velikim
stvaralastvom. Zavrsio sam gde mi je i bilo mesto, postao sam ilustrator u
reklamnoj agenciji. Moje limenke piva su najbolje u bransi.
Upoznao
sam pametnu, privlacnu devojku, zaposlenu u marketinskom odelenju jedne
kozmeticke kuce. Poslovni sastanci pretvorili su se u intimne vecere, a intimne
veceri produzene na celu noc. Zaprosio sam je. Pristala je. Zivecemo u Konektikatu,
rekla je. Naravno.
Kad
dodje vreme, imacemo decu, rekla je.
Naravno.
Majers
me je pronasao na poslu. Ne znam kako je otkrio gde sam. Secam se njegovog
glasa bez daha.
"Otkrio
sam", rekao je.
"Majers?"
iscerio sam se. "Jesi li stvarno - Kako si? Gde si do..."
"Kazem
ti, otkrio sam!"
"Ne
znam o cemu..."
"Secas
se? Van Dornova tajna!"
Secanja
navalise - odusevljenje koje je Majers umeo da razvije, divni razgovori moje
mladosti, pune ocekivanja - dani, i posebno noci, kada su zamisli i sama buducnost
toliko obecavale. "Van Dorn? Zar i posle toliko..."
"Da!
Bio sam u pravu! Tajna je zaista postojala!"
"Ti,
blesavo kopile! Ne tice me se Van Dorn. Ali brinem za tebe! Zasto si... Nikad
ti nisam oprostio sto si onako nestao."
"Morao
sam. Nisam mogao da dozvolim da me sprecis. Nisam mogao da dozvolim da..."
"Bilo
je za tvoje dobro!"
"To
si ti mislio. Ali ja sam bio u pravu!"
"Gde
si sada?"
"Tamo
gde bi trebalo da budem."
"Tako
ti naseg prijateljstva, Majers, ne ljuti me. Gde si sada?"
"U
Metropoliten Muzeju umetnosti."
"Hoces
li biti tamo, Majers? Samo da uhvatim taksi. Jedva cekam da te vidim."
"A
ja jedva cekam da vidis ono sto ja vidim!"
Pomerio
sam jedan rok, otkazao dva sastanka i obavestio verenicu da vecera otpada.
Zvucala je mrzovoljno. Ali sada je bio vazan samo Majers.
Cekao
je iza stubova na ulazu. Lice mu je bilo izmuceno, ali su mu u ocima bile
zvezde. Zagrlio sam ga.
"Majers,
tako je lepo sto..."
"Hteo
bih da vidis nesto. Brzo."
Vukao
me je za kaput, u zurbi.
"Ali,
gde si bio do sad?"
"Pricacu
ti kasnije."
Usli
smo u galeriju postimpresionista. Sav smeten, isao sam za Majersom i dozvolio
da me posadi na klupu ispred Van Dornovih Jela u svitanju.
Nikad
nisam video originalno platno. Reprodukcije nisu mogle da se porede sa njim.
Posle godinu dana crtanja reklama za zensku kozmetiku, bio sam porazen. Snaga
Van Dornovog dela dovela me je na ivicu...
Suza?
Zbog
mojih radova bez vizije.
Zbog
moje mladosti, koje sam se odrekao godinu dana ranije.
"Gledaj!"
rece Majers. Pokazao je rukom prema platnu.
Gledao
sam. Skamenjen.
Trebalo
mi je vremena - sat, dva sata - i podsticajna Majersova vizija. Usredsredio sam
se. I tada sam, konacno, video.
Duboko
divljenje pretvorilo se u...
Srce
mi je lupalo. Kada je Majers poslednji put prevukao rukom preko platna, kada je
cuvar, koji nas je posmatrao s rastucom zabrinutoscu, posao da ga spreci da je
dodiruje, bilo mi je kao da se razisao oblak, i socivo se izostrilo.
"Isuse",
izustih.
"Vidis?
Grmovi, stabla, granje?"
"Da!
O, Boze, da! Zasto nisam..."
"Ranije
primetio? Zato sto se na reprodukcijama ne vidi", rece Majers. "Samo
na originalima. A efekt je tako snazan, da si primoran da ga proucavas..."
"Zauvek."
"Tako
reci. Ali ja sam znao. Bio sam u pravu."
"Tajna."
Kada
sam bio decak, moj otac - kako sam ga samo voleo - poveo me je da beremo
pecurke. Odvezli smo se van grada, preskocili ogradu od bodljikave zice i posli
kroz sumu, sve dok nismo stigli do padine ispod osusenih brestova. Otac me je
uputio da pretrazim vrh padine, a on je uzeo podnozje.
Sat
kasnije, vratio se sa dve papirne kese pune pecuraka.
Ja
nisam nasao nijednu.
"Rek'o
bih da si imao bolje mesto", primetio sam.
"Ali
tu su, svuda oko tebe", odgovorio mi je otac.
"Svuda?
Gde?"
"Nisi
dovoljno pazljivo gledao."
"Pet
puta sam pretrazio padinu."
"Trazio
si, ali nisi umeo da vidis", rekao mi je otac. Podigao je sa zemlje
dugacak stap i pokazao na jedno mesto. "Obrati paznju na vrh stapa."
Obratio
sam paznju...
I
nikada nisam zaboravio vrelinu ushicenja koje mi je prostrujalo stomakom.
Pecurke su se pojavile, kao carolijom. Bile su tu sve vreme, naravno, savrseno
prilagodjene okolini, bojom tako slicne opalom liscu, oblikom kao komadici
drveta i kamencici, da su neupucenom oku bile potpuno nevidljive. Ali, cim mi
se pogled privikao, cim je um proucio primljene utiske, video sam pecurke,
posvuda, reklo bi se da ih je bilo na hiljade. Gazio sam po njima, stajao usred
njih, zurio u njih i nisam to shvatio.
Sok
koji sam osetio kada sam shvatio da vidim sicusna lica, uz Majersovu pomoc, u
Van Dornovim Jelama u svitanju, bio je kudikamo snazniji. Lica su vecinom bila
manja od centimetra, tek nagovestaji i naznake, tacke i zapete, savrseno
utopljena u pejsaz. Nisu bila sasvim ljudska, iako su posedovala usta, noseve i
oci. Svaka usta bila su crna, razjapljena rupa, svaki nos iskrzan prorez, oci
mracne jame ocaja. Iskrivljena lica kao da su vristala u krajnjoj agoniji.
Skoror da sam mogao da cujem njihove krike patnje, njihovo bolno zavijanje.
Pomislih na prokletstvo. na pakao.
Istog
trena kada sam shvatio da vidim lica, nahrupila su iz uskovitlane teksture
slike u takvom mnostvu da je krajolik postao opsena, izvitoperena lica
stvarnost. Odstupio sam, uzasnut, trenutak pre nego sto ce me cuvar odvuci.
"Ne
dodirujte..." poceo je.
Ali
Majers je vec odjurio da pokaze na jos jedno Van Dornovo platno, Cemprese u
uvali. Posao sam za njim i sada, kada sam znao kako da posmatram, video sam
sicusna, izmucena lica u svakoj grani i kamenu. Platno je vrilo od njih.
"Boze!"
"I
ovde!"
Majers
je hitao ka Suncokretima u vreme zetve i ponovo, kao da se promenila ziza
sociva, nestalo je cvetova i pojavila su se lica puna jada i zgrceni udovi.
Podjoh unazad, osetih klupu iza nogu i sedoh.
"Bio
si u pravu", rekoh.
Cuvar
je stajao u blizini i mrstio se.
"Van
Dorn je imao tajnu", dodao sam. Tresao sam glavom, zaprepascen.
"To
objasnjava sve", rece Majers. "Ta lica u agoniji daju snagu njegovim
delima. Sakrivena su, ali ih osecamo. Osecamo patnju iza lepote."
"Ali,
zasto je..."
"Mislim
da nije imao izbora. Genijalnost ga je odvela u ludilo. Nagadjam da je upravo
ovako video svet. Ta lica su demoni sa kojima se borio. Izlucevine njegovog
bezumlja. I nisu niposto samo ilustratorski trik. Samo je genije mogao da ih
naslika svima pred ocima, a opet tako utkana u pejsaz da ih niko ne vidi. Zato
sto ih je na neki uzasan nacin uzimao zdravo za gotovo."
"Niko?
Ali, ti si ih video, Majers."
Osmehnuo
se. "Mozda to znaci da sam i ja lud."
"Sumnjam,
drugar." Uzvratio sam mu osmeh. "To samo znaci da si uporan. Ovo ce
ti doneti ugled."
"Ne,
jos nisam gotov", rece Majers.
Namrstio
sam se.
"Zasad
imam samo fascinantan primer opticke iluzije. Izmucene duse koje se uvijaju,
skrivene, proizvodeci, doduse, neuporedivu lepotu. Ja ih zovem sekundarne
vizije. U tvom, reklamnom poslu, verovatno bi se zvale sublimirane.
Ali ovo nije nikakva komercijalizacija. Ovde se radi o istinskom umetniku,
dovoljno velikom da upotrebi sopstveno ludilo kao sastojak svoje vizije. Moram
da ga proniknem jos dublje."
"O
cemu to govoris?"
"Slike
koje imamo ovde nisu dovoljne kao primer. Obisao sam njegove radove u Parizu i
Rimu, u Cirihu i Londonu. Pozajmljivao sam od roditelja dok ih nisam doveo do
granice strpljenja, isao do granice sopstvene savesti. Ali, video sam sta sam
video, i sada znam sta treba da cinim. Lica su se pojavila, pocev od 1889, kada
je Van Dorn napustio Pariz, osramocen. Njegove rane slike bile su grozne.
Nastanio se u La Verzu, na jugu Francuske. Sest meseci kasnije, njegov talenat
je naprosto eksplodirao. Slikao je kao u groznici. Vratio se u Pariz. Izlozio
je svoje radove, ali im niko nije poklonio paznju. Nastavio je da slika i da
izlaze. Priznanje nikako da dodje. Vratio se u La Verz, dostigao vrhunac stvaralastva
i potpuno sisao s uma. Morali su da ga zatvore u kliniku, ali tek posto je izbo
sebi oci. Eto, to je moja disertacija. Praticu njegov put. Sredicu hronoloski
njegove slike prema biografiji, da bih dokazao kako su se lica umnozavala i
postajala strasnija uporedo sa pogorsavanjem njegovog dusevnog stanja. Hocu da
dramatizujem poitres njegove duse, zbog koga je ugradio one izopacene vizije u
svaki pejsaz koji je naslikao."
Bilo
je tipicno za Majersa da zauzme ekstreman stav i da ga odvede u jos vecu
krajnost. Nemojte me pogresno shvatiti. Njegovo otkrice je bilo zaista vazno.
Jednostavno nije umeo da se zaustavi. Nisam istoricar umetnosti, ali sam
procitao dovoljno da znam da se ono sto zovu "psiholoski kriticizam",
pokusaj da se vrhunska umetnost posmatra kao manifestacija neuroza, smatra
neuobicajenim, blago receno. Da je Majers doneo Stivsanu psiholosku
disertaciju, pompezni gad bi ga izjurio iz kabineta.
Bila
je to prva zla slutnja u vezi onoga sto je Majers nameravao da uradi sa svojim
otkricem. Vise me je brinulo nesto drugo. Praticu Van Dornov put, rekao je, i
kada smo izasli iz muzeja i posli kroz Central Park, shvatio sam koliko je to
doslovno mislio.
"Odlazim
u Juznu Francusku", rekao je.
Pogledao
sam ga u cudu. "Ne mislis valjda..."
"La
Verz? Bas tako. Tamo cu pisati disertaciju."
"Ali..."
"Zar
postoji pogodnije mesto? Tamo je Van Dorn doziveo nervni slom o na kraju
poludeo. Ako bude moguce, uzecu istu sobu u kojoj je on odseo."
"Majers,
to mi se cini preterano, cak i za tebe."
"Ali
ima smisla. Moram da se sazivim. Potrebna mi je atmosfera, da osetim istoriju.
Tako cu se dovesti u pravo raspolozenje za rad."
"Poslednji
put kad si se saziveo, natrpao si sobu reprodukcijama Van Dornovih
slika, nisi spavao, jeo, prao se. Nadam se..."
"Priznajem
da sam se bio zaneo. Ali, tada jos nisam znao sta trazim. Sad, kad znam, mnogo
se bolje osecam."
"Meni
izgledas prenapet."
"Opticka
iluzija", isceri se Majers.
"Dodji,
castim te picem i vecerom."
"Zao
mi je, ne mogu. Moram da stignem na avion."
"Odlazis
vec veceras? Ali, nisam te video jos od..."
"Platices
mi tu veceru kada dovrsim disertaciju."
Nikada
je nisam platio. Video sam ga samo jos jednom. Povodom pisma koje mi je poslao
dva meseca kasnije. Ili zamolio bolnicarku da ga posalje. Zapisala je ono sto
je rekao i dodala tome svoje objasnjenje. Oslepio se, naravno.
Bio
si u pravu. Nije trebalo da idem. Ali, zar sam ikada poslusao savet? Uvek sam
znao najbolje, zar ne? Sada je prekasno. Ono sto sam ti pokazao onog dana u
Metu. Pomozi mi, Boze, to ni izdaleka nije sve. Otkrio sam istinu, i sada ne
mogu da zivim sa njom. Ne ponavljaj moju gresku. Ne gledaj ponovo, nikad, molim
te, Van Dornove slike. Glavobolje. Ne mogu da podnesem taj bol. MOram da se
odmorim. Odlazim kuci. Ne sekiraj se. Slikaj. Volim te, drugar. Tvoj prijatelj,
Zauvek,
Majers
U
dodatku, bolnicarka se izvinjavala zbog svog loseg engleskog. Negovala je
povremeno starije Amerikance na Rivijeri, objasnjavala je, pa je morala da
nauci jezik. Ali je razumela ono sto je cula, bolje nego sto je umela da
izgovori ili napise, i nadala se da ono sto je napisala ima smisla. Nije. Ali
to nije bilo njenom krivicom. Majers je imao strasne bolove, primao je
morfijum, misli su mu bile nepovezane, pisala je. Cudila se kako je uopste uspevao
da bude razumljiv.
Vas
prijatelj je odseo u jedinom hotelu ovde. Upravnik hotela kaze da je malo
spavao i jos manje jeo. Njegovo istrazivanje bilo je opsesivno. Napunio je sobu
posterima Van Dornovih slika. Trazio je da kupi platno i boje, preskakao je
obroke i nije nikome otvarao vrata. Pre tri dana, upravnika je probudio krik.
Vrata su bila blokirana. Bila su potrebna trojica da razvale vrata. Vas
prijatelj je izbo sebi ocI drskom cetkice. Ovde imamo odlicnu kliniku. Vas
prijatelj ce se fizicki oporaviti, iako vise nikad nece videti. Ali ono sto me
brine jeste stanje njegovog uma.
Majers
je napisao da odlazi kuci. Pismu je bilo potrebno tri dana da stigne do mene.
Pretpostavljao sam da su njegovi roditelji bili odmah obavesteni, telefonom ili
telegramom. Verovao sam da se on u tom trenutku vec nalazi u Drzavama. Znao sam
da mu roditelji zive u Denveru, ali ne i njihova imena ili adresu, pa sam uzeo
taksi do Gradske biblioteke, gde sam prelistao telefonski imenik Denvera i
potrazio prezime Majers, placajuci preko kreditne kartice pozive svakom sa tim
prezimenom, sve dok nisam uspostavio kontakt. Ne sa roditeljima, vec sa
porodicNim prijateljem koji je cUvao kucu. Majersa nisu prebacili u Drzave.
Njegovi roditelji su otputovali na jug Francuske. Uzeo sam kartu za prvi
sledeci let. Uzgred, tog vikenda trebalo je da se ozenim.
La
Verz se nalazi na trideset kilometara od Nice. Unajmio sam vozaca. Put je
vijugao kroz maslinjake i obradjena polja, izmedju brda ovencanih cempresima,
cesto prateci klisure. Prolazeci kraj jednog vocnjaka, imao sam sablasan osecaj
da sam ga vec video. Sto smo bili blize La Verzu, moje deja vu stanje se
pojacavalo. Selo kao da je bilo zarobljeno u proslom veku. Osim telefonskih
stubova i dalekovoda, izgledalo je upravo kako ga je Van Dorn naslikao.
Prepoznao sam uske, poplocane ulice i rustikalne ducane koje je Van Dorn
proslavio. Pitao sam za put. Nije bilo tesko pronaci Majersa i njegove
roditelje.
Taj,
poslednji put kada sam video svog prijatelja, pogrebnik je stavljao poklopac na
njegov sanduk. Morao sam da se pomucim da bih saznao detalje, ali i pored suza
koje su pekle dusu, postepeno sam se uverio da je lokalna klinika zaista dobra,
bas kako me je bolnicarka uveravala u onoj belesci.
Medjutim,
razaranje koje je pretrpeo njegov um bilo je nepopravljivo. Zalio se na
glavobolje. Takodje je postao jako uznemiren. Cak mu ni morfijum nije bio od
pomoci. Ostavili su ga samog, po svemu sudeci samo na kratko, cinilo se da
spava. U tom kratkom intervalu uspeo je nekako da ustane iz kreveta i pronadje
makaze, pipajuci po sobi. Strgnuvsi zavoje, zario je makaze u praznu ocnu
duplju, pokusavajuci da probode mozak. Izgubio je svest pre nego sto je do
kraja ostvario nameru, ali je steta nila dovoljna. Trebalo mu je dva dana da
umre.
Majersovi
roditelji su bili bledi, izgubljeni od uzasa. Nekako sam savladao sopstveni,
tek toliko da im uputim reci utehe. Iako su ti strasni sati prosli kao u magli,
secam se nekih banalnih detalja - moj um je valjda pokusavao da se vrati u
predjasnje stanje. Majersov otac je imao Gucijeve cipele i Roleks od
osamnaestokaratnog zlata. Tokom postdiplomskih studija, Majers je ziveo na
strogo ogranicenom budzetu, nista bolje nego ja. Nisam imao pojma da su mu
roditelji toliko bogati.
Pomogao
sam im da organizuju prenos tela u Drzave. Otisao sam do Nice sa njima i bio uz
njih dok su posmatrali kako utovaruju kontejner sa njegovim sandukom u avion.
Zagrlio sam ih i rukovao se sa njima. Sacekao sam dok nisu nestali, uplakani, u
tunelu. Sat kasnije nasao sam se ponovo u La Verzu.
Vratio
sam se da ispunim obecanje. Zeleo sam da olaksam patnju njegovim roditeljima -
i sebi. Zato sto sam mu bio prijatelj. "Imate toliko toga na sta treba da
mislite", rekao sam im. "Dug je put kuci. Zatim pripreme za
sahranu." Tu sam izgubio glas. "Dozvolite da vam pomognem. Sredicu
sve ovde, platicu dugove ako ih je bilo, spakovacu njegovu odecu i..."
Duboko sam uzdahnuo. "I njegove knjige, sve sto je ostalo iza njega, i
poslacu vam ih na kucu. Dopustite da ja to uradim. Ucinicete mi veliku uslugu.
Molim vas. Moram bar nesto da ucinim za njega."
U
skladu sa namerama, Majers je uspeo da dobije sobu u kojoj je boravio i Van
Dorn, u jedinom hotelu u mestu. Ne treba da vas cudi sto mu je to bilo moguce.
Uprava je na taj nacin reklamirala hotel. Plocica na vratima sobe naglasavala
je njen istorijski znacaj. Namestaj je bio iz Van Dornovog vremena. Turisti su
svakako bili voljni da plate da zavire i omirisu vazduh ostao iza genija. Ali
se te godine posao jedva vukao, a Majers je imao bogate roditelje. Za izdasnu
sumu, i u sprezi sa upornoscu tipicnom za njega, Majers je uspeo da ubedi
vlasnika hotela da mu izda doticnu sobu.
Ja
sam uzeo drugu sobu - ne vecu od ormana - par vrata nize na istom spratu i,
ociju jos oteklih od suza, usao u Van Dornovo svetiliste da spakujem licne
stvari svog dragog, pokojnog prijatelja. I ovde su posvuda lezale reprodukcije
Van Dornovih slika, neke od njih poprskane osusenom krvlju. Bolestan od tuge,
sakupio sam ih na gomilu.
Tako
sam pronasao dnevnik.
Na
postdiplomskim studijama isao sam na predavanja o postimpresionizmu, sa
naglaskom na Van Dornu, i tom prilikom sam procitao faksimil njegovog dnevnika.
Izdavac je fotokopirao rukom ispisane stranice i povezao ih u korice, dodavsi
samo uvod i objasnjenja. Dnevnik je od prve stranice bio zagonetan, ali kako je
Van Dorn postajao sve groznicavije obuzet svojim delom, njegov dusevni
poremecaj sve tezi, recenice su se pretvarale u sifre. Njegov rukopis - nikad
uredan, ni kada je bio zdrav - ubrzo se oteo kontroli i konacno postao niz
skoro nerazgovetnih crta i krivulja, dok je zurio da izlije svoje mahnite
misli.
Sedeo
sam za drvenim stocicem i listao dnevnik, prepoznajuci izraze procitane pre
vise godina. Svaki novi pasus vise mi je ledio citanje. Stoga sto ovaj dnevnik
nije bio objavljena fotokopija. Ne, bila je to prava beleznica, i ma koliko sam
zeleo da verujem da se Majers nekako, nekim cudom, dokopao originalnog
dnevnika, znao sam da se zavaravam. Stranice dnevnika nisu bile zute i krte od
starosti. Mastilo nije izbledelo do svetlo smedje boje. Beleznica je bila
nedavno nabavljena i ispisana. To nije bio Van Dornov dnevnik. Pripadao je
Majersu Led u utrobi pretvorio se u lavu.
U
tom saznanju podigoh glavu, ostrim trzajem, i opazih policu iza stola, sa hrpom
istovetnih beleznica. Sluteci istinu, dograbio sam ih i poceo zurno da listam,
pun straha. Moja utroba je pretila erupcijom. Svaka beleznica je bila ista,
ista od reci do reci.
Ruke
su mi se tresle kada sam ponovo pogledao prema polici, ugledao faksimil-izdanje
originalnog dnevnika i uzeo da ga uporedim sa beleznicama. Zastenjah,
zamisljajuci Majersa za ovim stolom, napetog i bezumnog izraza lica, kako
prepisuje dnevnik, rec po rec, crtu po crtu, krivulju za krivuljom. Osam puta.
Majers
se zaista saziveo, naprezuci se da postigne Van Dornovo razoreno stanje uma. Na
kraju je i uspeo. Orudje kojim je Van Dorn izbio sebi oci bila je drska
slikarske kicice. U dusevnoj bolnici je dovrsio posao, probivsi mozak makazama.
Bas kao Majers. Ili obrnuto. Kada se Majers konacno slomio, jesu li on i Van
Dorn postali stravicni blizanci?
Pokrih
sakom lice. Iz stegnutog grla mi se otese jecaji. Cinilo mi se da sam plakao
citavu vecnost. Svest se borila da zauzda patnju ("Narandzasta je za
patnju", behu Majersove reci). Razum je vodio bitku sa ocajanjem.
("Kriticari, koji su se posvetili analizi Van Dornovog dela", rekao
je Majers. "Oni cija obdarenost nije bila priznata, kao sto ni Van Dorn
nije bio priznat. Patili su... I kao Van Dorn, iskopali su sebi oci. Jesu li to
ucinili kicicom, pitao sam se. Je li paralela bila bas tolika? I jesu li, na
koncu, i oni upotrebili makaze da probodu sebi mozak?
Zurio
sam zgadjeno u hrpu postera. Mnogo ih je jos lezalo po sobi - na zidovima,
podu, postelji, prozorima, cak i na tavanici. Kovitlac boja. Vrtlog svetlosti.
Postojalo
je vreme kada sam ih smatrao genijalnim. Ali sada, sa znanjem koje mi je Majers
ucinio dostupnim, sa vizijom koju sam spoznao u Metropoliten muzeju, video sam
iza i dalje od cempresa okupanih suncem i zitnih polja, vocnjaka i dolova, sve
do pritajene tame, do majusnih iskrivljenih ruku i razjapljenih gubica, crnih
tacaka izmucenih ociju, plavih cvorova izvitoperenih tela. ("Plava je za
ludilo", govorio je Majers.)
Bio
je dovoljan tek neznatan pomak percepcije, i vise nije bilo vocnjaka ni zita,
samo zastrasujuci gestalt dusa u paklu. Van Dorn je uistinu bio otac nove faze
impresionizma. Uneo je u divotu Bozjeg dela nabujale vizije svog gadjenja.
Njegova platna nisu slavila. Uzasavala su se. Gde god bi pogledao, ukazivao mu
se licni kosmar. Plava je zaista bila za ludilo, i ako biste se dovoljno dugo
bavili Van Dornovim ludilom i sami biste, na kraju, poludeli. ("Ne gledaj
ponovo, nikad, molim te, Van Dornove slike", porucio mi je Majers u pismu.)
Nije li Majers, u poslednjoj fazi pred slom nekako sakupio razuma, toliko da
pokusa da me upozori? ("Ne mogu da podnesem glavobolju. Treba mi odmor.
Odlazim kuci.") Na nacin koji nisam ni u snu ocekivao, zaista je otisao
kuci.
Javila
mi se nova uznemirujuca misao. ("Kriticari koji su se posvetili
proucavanju Van Dornovog dela. Svi su pokusali da slikaju u njegovom
stilu", rekao je Majers, godinu dana ranije.) Kao privucen magnetom,
pogled mi je odlutao preko razbacanih postera i zaustavio se u uglu preko puta,
gde su dva platna bila naslonjena na zid. Zadrhtavsi, ustadoh i nevoljno im
pridjoh.
Bila
su oslikana, rukom amatera. Majers je bio istoricar umetnosti, na kraju
krajeva. Boje su bile nesretno nanete, posebno mrlje narandzaste i plave.
Cempresi su bili groteskni. Stene u njihovom podnozju bile su grube skice. Nebu
je nedostajala tekstura. Ali sam odmah shvatio sta predstavljaju crne tacke
medju njima. Razumeo sam svrhu sicusnih plavih zareza. Bio je to nagovestaj
minijaturnih, napacenih lica i iskrivljenih udova, iako je Majersu nedostajala
vestina da ih naslika. Zarazio se Van Dornovim ludilom. Svi ovi tragovi
pripadali su zavrsnom stadijumu bolesti.
Uzdahnuo
sam, iz dubine duse. Kada je zazvonilo zvono seoske crkve, pomolih se za mir
duse svoga prijatelja.
Bilo
se vec smracilo kada sam izasao iz hotela. Zeleo sam da prosetam, da pobegnem
iz narasle tame u onoj sobi, da osetim slobodu, razmislim. Ali su me noge, i
postavljena pitanja, odveli niz usku, poplocanu ulicu prema lokalnoj klinici,
gde je Majesr dovrsio ono sto je zapoceo u Van Dornovoj sobi. Raspitao sam se
na prijemnom i pet minuta kasnije predstavio sam se privlacnoj, tamnokosoj
bolnicarki. Imala je oko trideset godina.
Govorila
je engleski vise nego solidno. Rekla je da se zove Klarisa.
"Negovali
ste mog prijatelja", rekoh. "Poslali ste mi pismo koje vam je on
diktirao i dodali svoju pribelesku."
Potvrdila
je. "Bila sam zabrinuta za njega. Bio je tako uznemiren."
Fluorescentna
svetla u predvorju tiho su brujala. Seli smo na klupu.
"Pokusavam
da shvatim zasto se ubio", rekao sam joj. "Mislim da znam razlog, ali
bih voleo da cujem vase misljenje."
Njene
oci boje lesnika, sjajne, inteligentne, odjednom postadose oprezne.
"Suvise
je boravio u sobi. Preterivao je sa radom." Odmahnula je glavom i
zagledala se u pod. "Um zna da postane kavez. A to je mucenje za
coveka."
"Ali,
bio je pun elana kada je stigao?"
"Da."
"I
pored studija, ponasao se kao da je na odmoru?"
"Bas
tako."
"Dobro,
sta ga je onda toliko izmenilo? Moj prijatelj je bio neobican covek, priznajem.
Zanesenjak, mogli bismo reci. Ali je istinski uzivao u onom sto je radio. Mozda
je izgledao bolesno od preteranog naprezanja, ali je ucenje bilo njegova hrana.
Zapostavljao je telo, ali mu je um bio izuzetan. Sta je poremetilo ravnotezu?"
"Poremetilo?"
"Ucinilo
ga depresivnim, umesto odusevljenja. Sta je to otkrio sto ga je..."
Ustala
je i pogledala na sat. "Izvinite. Smena mi se zavrsila pre dvadeset
minuta. Ocekuje me prijatelj."
Glas
mi je otvrdnuo. "Naravno. Necu vas zadrzavati."
Ispred
klinike, ispod svetiljki na ulazu, zurio sam u svoj sat, iznenadjen saznanjem
da je vec skoro jedanaest i trideset. Kolena su mi sevala od umora. Sve sto se
dogodilo tog dana ubilo mi je apetit, ali sam bio svestan da bi trebalo da
pokusam nesto da pojedem, i kada sam konacno seo za sto u hotelskom restoranu,
narucio sam sendvic sa piletinom i casu sablija. Nameravao sam da to ponesem u
sobu, ali nisam stigao tamo. Privlacila me je Van Dornova soba, i dnevnik.
Sendvic
i vino ostali su netaknuti. Sedeci za stolom, okruzen vrtloznim bojama i tajnim
strahotama Van Dornovih postera, otvorio sam dnevnik i pokusao da shvatim.
Trze
me kucanje na vratima.
Pogledah
ponovo na sat, ustanovivsi u cudu da su sati prosli kao minuti. Bilo je skoro
dva posle ponoci.
Kucanje
se ponovi, tiho ali uporno. Upravnik?
"Udjite",
rekoh na francuskom. "Otkljucano je."
Rucica
se okrenu. Vrata se otvorise.
Klarisa
udje u sobu. Umesto uniforme, nosila je patike i dzins, i dzemper tesnog kroja,
cija je zuta boja pojacavala boju njenih ociju.
"Oprostite
mi", rece, na engleskom. "Mora da sam delovala grubo na
klinici."
"Nikako.
Imali ste sastanak. Ja sam vas zadrzao."
Ona
slegnu ramenima, samouvereno. "Ponekad ostanem do kasno na klinici i ne
stignim da se vidim sa prijateljem."
"Razumem."
Ona
prodje rukom kroz raskosnu, dugu kosu. "Moj prijatelj se umorio od
cekanja. Posla sam kuci i u prolazu videla da ovde gori svetlost. Pomislih da
ste to mozda vi..."
Klimnuh
glavom, ocekujuci da nastavi.
Imao
sam utisak da odlaze da to kaze, ali se tada okrenula i pogledala po sobi.
Prema mestu gde sam nasao sasusenu krv na posterima.
"Doktor
i ja smo dosli sto smo brze mogli kada nas je upravnik pozvao telefonom to
popodne." Zurila je u postere. "Kako ovakva lepota moze da
prouzrokuje toliko bola?"
"Lepota?"
Pogledah prema bezbrojnim iskezenim gubicama.
"Ne
smete ostati ovde. Ne smete napraviti istu gresku kao vas prijatelj."
"Gresku?"
"Imali
ste dug put. Pretrpeli ste potres. Treba da se odmorite. Izmoricete se, kao vas
prijatelj."
"Samo
sam razgledao neke njegove stvari. Moram da ih spakujem i posaljem nazad u
Ameriku."
"Ucinite
to brzo. Ne mucite sebe razmisljajuci o onome sto se ovde dogodilo. Nije zdravo
da se okruzujete onim sto je izludelo vaseg prijatelja. Ne pojacavajte svoj
bol."
"Da
se okruzujem? Moj drugar bi rekao da se sazivim."
"Izgledate
premoreno. Dodjite." Pruzila je ruku. "Odvescu vas do vase sobe. San
ce vam ublaziti bol. Ako su vam potrebne neke pilule..."
"Hvala,
nece mi biti potreban sedativ."
Jos
je nudila ruku. Uzeh je i podjosmo u hodnik.
Na
trenutak se osvrnuh prema posterima prema uzasu iza lepote. Pomolih se u sebi
za Majersa, ugasih svetlost i zakljucah vrata.
Prosli
smo kroz hodnik. Usavsi u sobu, sedoh na krevet.
"Lepo
spavajte. I dugo", rece ona.
"Nadam
se da hocu."
"Saosecam
sa vama." Poljubila me je u obraza.
Dotakoh
joj rame. Njene usne skliznuse ka mojima. Naslonila se na mene.
Spustili
smo se na postelju. Vodili smo ljubav, u tisini.
San
je dosao kao njeni poljupci, nezno omamljujuci.
Ali
moji ruzni snovi su imali sicusna, razjapljena usta.
Sunce
je sjalo kroz prozor. Pogledah bolnim ocima na sat. Deset i trideset. Bolela me
je glava.
Klarisa
je ostavila poruku na pisacem stolu.
Ono
sinoc bilo je saosecanje. Da podelim i olaksam vasu tugu. Ucinite kako ste
rekli. Spakujte njegove stvari. Posaljite ih u Ameriku. Idite i vi. Ne
ponavljajte prijateljevu gresku. Nemojte se, kako on rece,
"saziveti". Ne dajte da vam lepota donese patnju.
Hteo
sam da odem. Zaista sam verovao u to. Pozvao sam recepciju i zamolio sluzbenika
da posalje nekoliko kutija. Posto sam se istusirao i obrijao, otisao sam u
Majersovu sobu i dovsrio skupljanje postera. Knjige sam slozio na jedno mesto,
odecu na drugo. Slozio sam sve u kutije i pogledao okolo da vidim jesam li
nesto zaboravio.
Dva
platna koja je naslikao Majers jos su stajala uz zid. Odlucio sam da ih
ostavim. Nikome nije bilo potrebno podsecanje na obmane koje su ovladale njim.
Preostalo
je samo da zatvorim kutije, naznacim adresu i posaljem ih. Ali, kada sam poceo
da zatvaram prvu kutiju, ugledah u njoj beleznicu.
Toliko
muka, pomislih. I sve uzalud.
Uzeh
beleznicu, da je jos jednom prelistam. Neki odeljci mi privukose paznju. Van
Dornovo razocaranje zbog promasene karijere. Razlozi za odlazak iz Pariza u La
Verz - zagusujuci, pakosni umetnicki krugovi, snobovski kriticari i njihove
podrugljive reakcije na Van Dornove rane radove. Moram da se oslobodim
konvencija. Moram da isteram iz sebe esteticku dogmu, da je iserem napolje. Da
pronadjem nesto sto nikada nije bilo naslikano. Da osetim, umesto da mi
propisuju sta da osecam. Da vidim umesto da oponasam ono sto su drugi videli.
Znao
sam iz biografija koliko su ove teznje ucinile Van Dorna siromasnim. U Parizu
je doslovno jeo otpatke bacene u mracne budzake iza restorana. Uspeo je da
sakupi novac za pohod u La Verz, tako sto mu je tada uspesan, ali veoma
konvencionalan (danas pomalo smesan) prijatelj, slikar, pozajmio manju sumu. U
zelji da sacuva ovu milostinju, Van Dorn je presao pesice put od Pariza do juga
Francuske.
U
to vreme, morate imati na umu, Rivijera je jos bila neotkriveni predeo
brezuljaka, kamenjara, farmi i sela. Dosepavsi u La Verz, Van Dorn mora da je
jadno izgledao. Izabrao je ovo zabaceno mesto bas zato sto je bilo
konvencionalno i nudilo svakodnevne prizore, toliko razlicite od pariskih
salona, da nijedan drugi slikar nije imao hrabrosti da ih slika.
Moram
da stvorim nesto sto nikada nije zamisljeno, napisao je. Ocajnicki je pokusavao
sledecih sest meseci, i nije uspeo. Na kraju je izgubo veru u sebe, da bi se
odjednom vratio i, za godinu dana izuzetno plodnog rada, poklonio svetu
trideset osam remekdela. U to vreme, naravno, niko nije hteo da uzme njegovo
platno, ni za cenu jednog obroka. Svet je danas mudriji.
Mora
biti da je slikao sumanutim tempom. Njegova volsebno pronadjena energija mora
da je bila ogromna. Za mene, neostvarenog umetnika, sa tehnickom sposobnoscu i
konvencionalnim okom, postigao je savrsenstvo. Kraj sve njegove patnje, zavideo
sam mu. Kada bih uporedio svoje vajetovske prikaze krajolika Ajove sa Van
Dornovim pionirskim genijem, ocajavao sam. U Drzavama me je cekalo kopiranje
pivskih konzervi i cigareta za reklamne oglase.
Nastavio
sam da listam njegovu beleznicu, prateci tok Van Dornove kobi i prosvetljenja.
Njegova pobeda imala je cenu, sigurno. Ludilo. Samooslepljivanje. Samoubistvo.
Ali nisam imao izbora: morao sam da upitam sebe da li bi, na samrti, izabrao
drugaciji zivot da je mogao. Bez sumnje je znao kako je izuzetan, kako cudesan,
postao njegov dar.
Ili,
moze biti, nije. Poslednje platno nastalo pre nego sto se oslepio, bio je
autoportret. Slika sumornog coveka ispijenog lica, kratke, proredjene kose,
duboko urezanih crta, blede koze, sa kovrdzavom bradom. Taj cuveni portret
podsetio me je kako sam zamisljao Hristov lik pre nego sto su ga razapeli na
krst. Nedostajala je samo kruna od trnja. Van Dorn je imao svoju krunu od
trnja, ne oko glave, vec u njoj. Prikrivena u najezenoj bradi i utonulim crtama,
sicusna, vristeca usta i izvijena tela govorila su o tome. Njegova iznenada
pronadjena vizija bila je suvise bolna.
Citajuci
beleznicu, ponovo potresen Majersovim naporima da prekopira Van Dornove iskaze
jada i njegov rukopis, stigao sam do dela gde je Van Dorn opisivao svoje
prosvetljenje: La Verz! Otisao sam! Video! Osecam! Platno ovamo! Boje!
Stvaranje i prokletstvo! Posle ovog zagonetnog odlomka, beleznica - Van Dornov
dnevnik - postaje potpuno nepovezan. Osim stalnih jadikovki zbog jakih i sve
bolnijih glavobolja.
Kada
je Klarisa dosla da preuzme smenu u tri sata, cekao sam je ispred klinike.
Sunce je blestalo, iskreci joj se u ocima. Nosila je haljinu boje burgundca i
tirkiznu bluzu. Pomilovah u mislima meku povrsinu odece.
Ugledavsi
me, zastade. Zatim pridje, sa usiljenim osmehom.
"Dosli
ste da se oprostite?" Kao da se nadala.
"Ne.
Da vam postavim nekoliko pitanja."
Osmeh
nestade. "Ne smem da kasnim na posao."
"Oduzecu
vam samo minut-dva. Moj francuski nije bas najbolji. A nisam poneo recnik. La
Verz. Sta znaci taj naziv?"
Podigla
je ramena, kao da je htela da kaze da to nije vazno. "Znacenje nije
narocito zivopisno. Bukvalni prevod je stap."
"Samo
to?"
Reagovala
je na moje mrstenje. "Postoje neka manje precizna znacenja. Grana. Poluga.
Vrbov prut, na primer, kojim otac kaznjava dete."
"Nema
drugih znacenja?"
"Samo
prenesenih. Sinonimi se sve vise udaljavaju od bukvalnog znacenja. Carobni
stapic, mozda. Ili palica. Jedna vrsta rakljastog stapa koji ljudi, sa navodnom
sposobnoscu da otkriju izvor vode, drze ispred sebe kada pretrazuju polje. Stap
bi trebalo da se savije ako tamo ima vode."
"Mi
ga zovemo bozja palica. Otac mi je pricao da je zaista video coveka kome je to
uspevalo. Ja sam, opet, uvek sumnjao da ti ljudi sami tresu palicu dok im je u
rukama. Mislite da je selo dobilo ime po tome sto je nekad davno neko otkrio
vodu pomoci bozje palice?"
"Zasto
bi se neko mucio sa tim kada u ovim brdima ima toliko potoka i izvora? I otkud
to interesovanje za ime sela?"
"Zbog
necega sto sam procitao u Van Dornovom dnevniku. Ime sela ga je iz nekih
razloga uzbudilo."
"Ali,
njega je bilo sta moglo da uzbudi. Bio je lud."
"Ekscentrican.
Poludeo je tek posle te zabeleske u dnevniku."
"Mislite,
simptomi se nisu pojavili pre toga. Vi niste psihijatar."
Morao
sam da se slozim.
"Bojim
se da cu ponovo ispasti neljubazna. Zaista moram na posao." Zastala je.
"Sinoc..."
"Bilo
je bas kao sto ste naveli u poruci. Saosecanje. Zelja da mi olaksate bol. Niste
hteli da to bude pocetak necega."
"Molim
vas, poslusajte moj savet. Idite, kad vas molim. Ne unistavajte sebe kao
ostali."
"Ostali?"
"Kao
vas prijatelj."
"Ne,
rekli ste ostali." Moje reci su odavale uzbudjenje. "Recite
mi, Klarisa."
Pogledala
me je, stisnutih oziju, kao da je priterana uz zid. "Kada je vas prijatelj
izbo sebi oci, cula sam govorkanje po selu. Starci. Mozda samo bapska prica,
preuvelicana tokom godina..."
"Sta
ste culi?"
Zazmirila
je jos vise. "Pre dvadeset godina, u selo je dosao covek da istrazuje o
Van Dornu. Ostao je tri meseca i doziveo nervni slom."
"Iskopao
je sebi oci?"
"Kruzile
su glasine da se oslepio u dusevnoj bolnici u Engleskoj. Deset godina pre toga,
bio je jos jedan. Zario je makaze u oko, sve do mozga."
Zurio
sam u nju, nemocan da obuzdam drhtaje koji su mi potresali ramena.
"Sta
se to dogadja, dodjavola?"
Raspitao
sam se u selu. Niko nije hteo da govori sa mnom o tome. Upravnik hotela me je
obavestio da je odlucio da vise ne izdaje Van Dornovu sobu. Trebalo je da
premestim Majersove stvari, odmah.
"Mogu
li bar da zadrzim svoju sobu?"
"Ako
zelite. Ne preporucujem vam, ali Francuska je jos slobodna zemlja."
Platio
sam racun, otisao gore, premestio zapakovane kutije iz Van Dornove sobe u
svoju, kada me iznenadi zvonjava telefona.
Zvala
me je verenica.
Kada
dolazim kuci?
Nisam
znao sta da kazem.
Sta
je sa nasim vencanjem zakazanim za sledeci vikend?
Morace
da bude odlozeno.
Poskocio
sam kada je tresnula slusalicu.
Seo
sam na krevet, setivsi se i protiv volje kako je bilo kada sam poslednji put
sedeo tu, sa Klarisom nadnesenom nad mene, pre nego sto smo vodili ljubav.
Odbacivao sam zivot koji sam pokusavao da izgradim.
U
jednom trenutku vec sam posao da pozovem verenicu, ali me je neki drugi poriv
odvukao prema kutijama, Van Dornovom dnevniku. U belesci koju je Klarisa
dopisala uz Majersovo pismo, stajalo je da je njegovo istrazivanj postalo
toliko opsesivno da je cak pokusavao da rekonstruise Van Dornove dnevne navike.
Ponovo mi je palo na pamet - zar nisu, na kraju, Majers i Van Dorn postali
gotovo istovetni? Da li se tajna o onome sto se dogodilo Majersu krije u
dnevniku, kao sto su se ona izmucena lica krila u Van Dornovim slikama?
Dograbih jednu beleznicu. Prelecuci pogledom stranice, trazio sam opaske o Van
Dornovim svakodnevnim navikama. I tako je pocelo.
Vec
sam rekao da je izuzev telefonskih stubova i dalekovoda La Verz izgledao
zarobljen u proslom veku. Ne samo da je jos postojao hotel, vec i Van Dornova
omiljenja krcma, i pekara gde je kupovao svoj jutarnji kroasan. Mali restoran u
koji je najcesce odlazio ostao je u poslu. Potok sa pastrmkama na kraju sela,
gde je ponekad sedeo uz popodnevnu casu vina, jos je proticao svojim koritom,
iako je zagadjenje odavno pobilo pastrmke. Obisao sam sva ta mesta, po redu i u
vreme koje je opisao u dnevniku.
Nedelju
dana kasnije - svakog dana dorucak u osam, rucak u dva, casa vina pored
pastrmkinog potoka, setnja po okolini, zatim povratak u sobu - poznavao sam
sadrzaj dnevnik tako dobro da vise nisam morao da ga citam. Jutra su bila Van
Dornovo vreme za slikanje. Tada je svetlost najbolja, pisao je. Veceri su bile
za skiciranje po secanju.
Uskoro
mi je postalo jasno da ne bih tako tacno sledio raspored, da nisam slikao i
skicirao u doba dana kada je to Van Dorn radio. Kupio sam blok za skiciranje,
platno, boje, paletu, sve sto mi je bilo potrebno, i prvi put posle sticanja
diplome, pokusao da stvaram. Birao sam lokalne prizore, iste koje i Van Dorn, i
proizvodio radove kakve ste mogli i da ozekujete: nenadahnute verzije Van
Dornovih slika. Bez onih otkrica, bez razumevanja onoga sto je na kraju Majersu
oduzelo razum, doslo je razocaranje. Sredstva su mi bila pri kraju. Pripremao
sam se da odustanem.
Ali...
Imao
sam nespokojan osecaj da sam nesto propustio. Deo Van Dornovih navika koji nije
opisan u dnevniku. Ili nesto u vezi terena sto nisam primetio, iako sam slikao
u Van Dornovom duhu, ako ne sa njegovim darom.
Klarisa
me je pronasla dok sam pijuckao vino na suncanoj obali potoka
sada-bez-pastrmki. Osetio sam senku i okrenuo se, ugledavsi njenu siluetu na
suncu.
Nisam
je video dve nedelje, od naseg nelagodnog razgovora ispred klinike. Iako me je
zaslepljivalo sunce, izgledala je lepse nego sto sam je se secao.
"Kada
ste poslednji put promenili odecU?" upitala je.
Godinu
dana ranije sam isto to pitanje postavio Majersu.
"Trebalo
bi da se obrijete. Mnogo pijete. Uzasno izgledate."
Otpio
sam malo vina i slegnuo ramenima. "Pa, znate sta je rekao pijanac za svoje
zakrvavljene oci? Izgledaju vam lose? Trebalo bi da ih vidite sa moje
strane."
"Bar
jos umete da se salite."
"Pocinjem
da mislim da sam i sam necija sala."
"To
sigurno niste." Sela je kraj mene. "Postajete kao vas prijatelj.
Zasto ne odete?"
"U
iskusenju sam."
"Odlicno."
Dodirnula mi je misicu.
"Klarisa?
Da li biste mi nesto odgovorili, jos samo ovaj put?"
Proucavala
me je. "Zasto?"
"Zato
sto bih, ako pronadjem prave odgovore, mozda i otisao."
Polako
je klimnula glavom.
Kada
smo se ponovo nasli u selu, u mojoj sobi, pokazao sam joj postere. Umalo da joj
kazem za skrivena lica, ali me je zaustavilo njeno smrknuto lice. Mislila je da
sam vec dovoljno poremecen.
"Odlazeci
u popodnevne setnje, obisao sam mesta koja je Van Dorn odabrao da slika."
Potrazio sam medju posterima. "Ovaj vocnjak. Ovu farmu. Ovaj ribnjak. Ovu
stenu. I tako dalje."
"Da,
prepoznajem mesta. Videla sam ih."
"Nadao
sam se da cu, ako ih obidjem, shvatiti sta se dogodilo sa mojim prijateljem.
Rekli ste mi da ih je i on obisao. Svako od njih je u krugu od pet milja oko
sela. Mnoga su blizu jedno drugom. Nije bilo tesko pronaci ih. Sva osim
jednog."
Nije
postavila ocigledno pitanje. Umesto toga, nemirno je trljala misicu.
Kada
sam uzeo kutije iz Van Dornove sobe, poneo sam i dva platna, Majersove
slikarske pokusaje. Izvukoh ih ispod kreveta, gde sam ih sklonio.
"Moj
prijatelj ih je naslikao. Vidi se da nije bio umetnik, ali iako su neveste,
jasno je da obe prikazuju isto mesto."
Izvukoh
jedan Van Dornov poster sa dna gomile.
"Ovo
mesto", rekoh. "Gaj cempresa u uvali, okruzen stenama. Samo to mesto
nisam uspeo da pronadjem. Pitao sam ljude. Kleli su se da ne znaju gde je to.
Znate li vi, Klarisa? Mozete li mi pomoci? Mora da ima neko znacenje, ako je
moj prijatelj bio toliko obuzet njim da pokusa dva puta da ga naslika."
Klarisa
se pocesa po zglobu Sake. "Zao mi je."
"Sta?"
"Ne
mogu da vam pomognem."
"Ne
mozete, ili necete? Da li to znaci da ne znate gde je, ili znate ali ne zelite
da mi kazete?"
"Rekla
sam da ne mogu."
"Sta
se desava sa ovim selom, Klarisa? Sta to svi pokusavate da sakrijete?"
"Ucinila
sam sve sto sam mogla." Odmahnula je glavom, ustala i posla prema vratima.
Tuzno se osvrnula. "Ponekad je bolje ne dirati u neke stvari. Ponekad
postoje razlozi za cutanje."
Gledao
sam za njom dok je odlazila niz hodnik. "Klarisa..."
Okrenula
se i izgovorila samo jednu rec: "Sever." Plakala je. "Neka vam
Bog pomogne", dodala je. "Molicu se za vasu dusu." Onda nestade
niz stepenice.
Po
prvi put osetih strah.
Pet
minuta kasnije izasao sam iz hotela. tokom Setnji do mesta koja je Van Dorn
slikao, uvek sam birao najlaksi put. Na istok, zapad i jug. Kad god bih pitao
za daleke, sumovite bregove na severu, mestanis us odgovarali da tamo nema
niceg zanimljivog, niceg sto bi bilo u vezi sa Van Dornom. Sta je sa cempresima
u uvali, pitao sam. Govorili su da u brdima nema cempresa, da su tamo samo
masline. Ali, sada sam znao bolje.
La
Verz se nalazi na juznom kraju ovalne doline, stisnut izmedju litica na istoku
i zapadu. Da bih stigao do severnih bregova, trebalo je da predjem bar dvadeset
milja.
Iznajmio
sam automobil. Ostavljajuci za sobom oblak prasine, pritiskao sam gas i
posmatrao kako brda ubrzano rastu. drvece koje se iz sela videlo bilo je zaista
maslinovo. Ali, stene olovne boje bile su iste kao one na Van Dornovim slikama.
Jurio sam putem, krivudajuci izmedju brda. Pri vrhu sam pronasao usko mesto gde
sam mogao da ostavim kola, i odmah otrcao dalje. Ali, u kom pravcu da podjem?
Poslusavsi impuls, uputih se zurno na levo, izmedju stenja i drveca.
Moj
izbor je uskoro izgledao manje nasumican. Nesto u padinama sa leve strane
cinilo mi se dramaticnijim, estetski privlacnijim. Bilo je neceg divljeg u
pejsazu. Izvestan osecaj dubine, supstance.
Nagon
me je vukao napred. Moj sat je odjednom pokazivao sedam i deset. Sunce je
blestalo, grimizno iznad urvina. Pustao sam da me vodi taj cudni krajolik.
Hridi i provalije bile su kao lavirint, svaki sledeci zavoj precio je ili
dopustao prolaz, kontrolisuci pravac kojim sam se kretao. Obisao sam greben,
sjurio se niz trnovitu padinu, ignorisuci po- deranu kosulju i krvave ruke, i
nasao se na rubu uvale. Ispunjavali su je cempresi, ne masline. Izmedju
cempresa je strcalo stenje, obrazujuci grotlo.
Uvala
je bila strma. Obilazio sam trnje, ne obracajuci paznju na bolne ubode. Stenje
me je vodilo ka dnu. Prigusio sam zle slutnje, nestrpljiv da se konacno nadjem
dole.
Ova
uvala, ovaj basen cempresa i stenja, ovaj levak obrubljen trnjem, bio je
vizija, ne samo sa Van Dornove slike, vec i sa onih Majersovih. Ali, zasto je
ovo mesto tako delovalo na njih?
Odgovor
je bio podjednako brz kao pitanje. Zacuh, jos pre nego sto sam ugledao, iako to
nije bio najtacniji opis onoga sto sam osetio. Zvuk je bio prigusen i visok,
bezmalo neuhvatljiv. Isprva sam pomislio na zujanje osinjaka. Slutio sam
delikatno vibriranje u inace nepokretnom vazduhu uvale. Osecao sam slabo
treperenje iza bubnih opni, koza mi je bridela. Zvuk je u stvari bio sklop
mnostva zvukova, istovetnih, pretapajucih, poput zdruzenog zujanja roja insekata.
Ali ovaj je bio piskav. Ne zujanje, vec pre kao hor vriskova i zavijanja.
Naprezuci
pogled, zakoracio sam prema cempresima. Svrab na kozi se pojacao. Onaj u usima
postao je razdrazujuci. Podigoh ruke, pokrivajuci glavu sa obe strane. Bio sam
dovoljno blizu da razaznam prostor izmedju grana cempresa, i ono sto sam
ugledao, tako zastrasujuce jasno, ispuni me uzasom. Uzmakoh, bez daha. Ali ne
na vreme. Ono sto je dojurilo od stabala bilo je suvise sicusno da bih video
sta je.
Zarilo
mi se u desno oko. Bol je bio strasan, kao da mi je uzareni vrh igle proleteo
kroz zenicu i ukopao se u mozak. Pokrih desnom rukom oko i vrisnuh.
Nastavih
da uzmicem, spoticuci se, podbadan bolom i strahom. Ali se ostar, vreo bol samo
pojacavao, besneo mi kroz lobanju. Izdadose me kolena. Pomuti mi se svest.
Osetih da padam na nagib.
Ponoc
je vec odavno prosla kada sam smogao snage da se odvezem do sela. Iako mi oko
vise nije gorelo, bio sam sve vise uspanicen. Jos osamucen od nesvestice,
pokusavao sam da odrzim kontrolu nad sobom kada sam usao na kliniku da pitam
gde stanuje Klarisa. Pozvala me je da je posetim, slagao sam. Pospani bolnicar
je bio sumnjicav, ali mi je dao adresu. Odvezao sam se u ocajanju do njene
kucice, pet ulica dalje.
Kuca
je bila osvetljena. Pokucao sam na vrata. Nije odgovorila. Udario sam jace,
zurnije. Konacno ugledah senku. Cim su se otvorila vrata, upadoh unutra. Jedva
sam primecivao spavacicu cije je krajeve Klarisa pokupila oko sebe, ili
otvorena vrata sobe gde se neka zena iznenadjeno uspravila u postelji,
pokrivajuci grudi carsavom, i brzo ustala da zatvori vrata.
"Sta
vi to kog djavola umisljate?" vikala je Klarisa. "Nisam vas pozvala
da udjete! Nisam..."
DjJedva
sam sakupio snagu da odgovorim. "Nemam vremena da objasnjavam. Strasno se
bojim. Treba mi vasa pomoc."
Jos
grcevitije je prikupila spavacicu.
"Nesto
me je ubolo. Mislim da sam zarazen. Pomozite mi da zaustavim to sto je u meni,
sta god da je. Dajte antibiotike. Neki protivotrov. Sve sto vam padne na pamet.
Mozda je neki virus, ili gljivica. Mozda se ponasa kao bakterija."
"Sta
se dogodilo?"
"Rekoh
vam, nema vremena. Potrazio bih pomoc na klinici, ali tamo ne bi shvatili.
Mislili bi da sam imao slom, kao Majers. Morate da me odvedete tamo. I da se
postarate da mi ubrizgaju dovoljno od svakog leka koji bi mogao da ubije tu
stvar.
"Odmah
cu se obuci."
Dok
smo zurili na kliniku, opisao sam joj sta se dogodilo. Telefonirala je doktoru
cim smo stigli. Ocekujuci da on stigle, dezinfikovala mi je oko i dala nesto
protiv sve jace glavobolje. Pojavio se doktor i pospano lice mu se odmah
razbudilo kada je video kako uznemireno izgledam. Kao sto sam predskazao,
ponasao se kao da sam nervno poremecen. Razdrao sam se na njega da me poslusa i
da me nakljuka antibioticima. Klarisa se postarala da dobijem jos nesto osim
sedativa. Upotrebio je svaku mogucu kombinaciju. Da sam verovao da bi to
pomoglo, progutao bih i kiselinu za ciscenje sanitarija.
Ono
sto sam video u cempresima bila su sicusna, razjapljena usta i zgrcena tela,
podjednako sitna i prikrivena kao na Van Dornovim platnima. Sada znam da Van
Dorn nije nametao stvarnosti svoju izopacenu viziju. On uopste nije bio
impresionist. Bar ne sto se tice Cempresa u uvali. Siguran sam da je to bilo
njegovo prvo platno posto mu je mozak zarazen. Prikazivao je, verno, ono sto je
video tokom jedne od svojih setnji. Kasnije, kada je infekcija napredovala,
video je ona usta i tela u svemu i svuda gde bi pogledao. Stoga, dakle, nije
bio impresionist. Za njega su razjapljena usta i zgrcena tela postojala u
svakom potonjem prizoru. Dokle god mu je zarazeni mozak dopustao, slikao je ono
sto je za njega bila stvarnost. Njegova umetnost bila je opisna.
Ja
to znam, verujte mi. Lekovi nisu delovali. Moj mozak je oboleo, kao i Van
Dornov... ili Majersov. Trudio sam se da shvatim zasto i oni nisu panicili
posle uboda, zasto nisu odjurili u bolnicu da objasne lekaru sta im se
dogodilo. Zakljucio sam da je Van Dorn u toj meri zudeo za vizijom koja bi
ozivela njegove slike da je radosno podneo patnju. A Majers, on je tako
ocajnicki zeleo da shvati Van Dorna, da je, zarazen, svojevoljno preuzeo rizik
samo da bi se jos vise poistovetio sa subjektom svog istrazivanja, sve dok,
prekasno, nije shvatio gresku.
Narandzasta
je za patnju, plava za ludilo. Kako je to tacno. Ono sto mi je zarazilo mozak,
uticalo je i na moje poimanje boja. Sve vise i vise su narandzasta i plava
nadjacavale druge boje koje znam da postoje. Moje slike su preplavljene
narandzastom i plavom.
Moje
slike. Tako je. Zato Sto sam resio jos jednu misteriju. Uvek sam se pitao zasto
je Van Dorna najednom obuzela takva stvaralacka energija da je naslikao
trideset osam remekdela za godinu dana. Sada znam odgovor. Ono sto nosim u
glavi, razjapljena usta i zgrcena tela, narandzasta boja patnje i plava ludila,
izaziva takav pritisak i glavobolju da sam u ocajanju pokusao sve ne bih li ih
umirio, oslobodio ih se. Poceo sam sa kodeinom, presao na demerol i na kraju na
morfijum. Svaki od ovih lekova privremeno je pomogao, ali nedovoljno. Tako sam
saznao sta je Van Dorn shvatio, a Majers pokusao. Slikanje bolesti nekako vas
oslobadja nje. Za neko vreme. Tada pocnete da slikate cesce, brze. Sve samo da
bol umine. Ali, Majers nije bio umetnik. Bolest nije imala oduske i dostigla je
zavrsni stadijum za nekoliko nedelja umesto za godinu dana, kao kod Van Dorna.
Ali
ja jesam umetnik - ili sam se nadao da jesam. Posedovao sam umece, bez vizije.
Sada, Bog neka mi pomogne, imam viziju. Isprva sam slikao cemprese i njihovu
tajnu. Postigao sam ono sto se moglo ocekivati. Imitaciju Van Dornovih
originala. Ali sam tada odlucio da ne patim uludo. Krajolici Srednjeg Zapada iz
vremena skolovanja bili su mi jos zivi u secanju. Krajolici plodnih polja
crnice u Ajovi. Pokusaji da se posmatracu docara plodnost te zemlje. Nekada su
ovi pokusaji zavrsili u surogatima Vajeta. Sada vise ne. Dvadeset slika koje
sam do sada dovrsio nisu vise ni kopije Van Dorna. Vec moja dela. Jedinstvena.
Kombinacija bolesti i iskustva. Potpomognut snaznim secanjem, slikam reku koja
protice kroz Ajova Siti. Plavom bojom. Slikam polja kukuruza prostrta ispod
beskrajnog neba svuda oko grada. Narandzastom. Slikam svoju nevinost. svoju
mladost/ Sa onim poslednjim otkricem skrivenim unutar svega toga. Ruznoca vreba
iza lepote. Uzas obitava u mom mozgu.
Klarisa
mi je konacno rekla sve o lokalnoj legendi. Kada je osnovan La Verz, pricala
je, meteor je pao s neba. Osvetlio je noc. Pao je u brda na severu. Podigao se
stub ognja. Gorelo je drvece. Bio je pozni cas. Videlo ga je tek nekoliko
mestana. Mesto udara nalazilo se predaleko da bi malobrojni ocevici odjurili
tamo da vide krater. Ujutro se dim razisao. Vatra se ugasila. Iako su svedoci
pokusali da pronadju krater, nedostatak puteva omeo je njihovo traganje kroz
lavirint brda, tako da su uglavnom odustali. Tek je nekolicina od nekolicine
malobrojnih ostala uporna. Od ovih, samo par ljudi uspelo je u potrazi, da bi
se jedva nekako dovukli do seal, bulazneci o glavoboljama i sicusnim,
razjapljenim ustima. Skrabali su stapovima po zemlji uznemirujuce crteze i, na
kraju, izboli sebi oci. Kako su prolazili vekovi, legenda kaze, slicna
samopovredjivanja dogadjala su se kad god bi se neko vratio iz potrage za
kraterom. U to vreme je nepoznato imalo veliku moc. Brda su zadobila negativnu
silu zabranjenog. Nijedan stanovnik kraja vise nije smeo, ni tada ni posle, da
zabasa na to mesto, kako su ga zvali, gde je Bozja palica dotakla zemlju.
Poetican opis pada meteora. La Verz.
Nema
potrebe da izvodim ocigledan zakljucak - da je meteor nosio spore koje su se
mnozile u krateru, kasnije preobrazenom u uvalu obraslu cempresima. Ne - za
mene, meteor je bio samo uzrok, ne i posledica. Ono sto sam ja video bila je
jama medju cempresima, iz koje su navirala tela sa razjapljenim ustima, slicna
insektima - kako su samo zavijala! Visila su po liscu cempresa, uvijala se u
patnji, rusila se nazad, da bi ih odmah zamenile druge, sve brojnije duse u
mukama.
Da,
duse. Jer je meteor, tvrdim vam, bio samo uzrok. Posledica je bilo otvaranje
pakla. sicusna, vristeca usta pripadaju prokletima. Kao sto sam ja proklet. U
grcevitoj borbi da opstane, da izbegne vecnoj tamnici onoga sto nazivamo pakao,
gresnik je poleteo, u ocajanju. Pogodio me je u oko i zakopao mi se u mozak,
kapiju duse. Moje duse. Gde sada truli. A ja, opet, slikam da izbacim gnoj.
I
govorim. To pomaze, nekako. Klarisa zapisuje, dok mi njena ljubavnica masira
ramena.
Moje
slike su izuzetne. Bicu priznat, sto sam oduvek sanjao.
Kao
genije, naravno.
Po
kakvu cenu.
Glavobolje
se pogorsavaju. Narandzasta je sve jarkija. Plava sve vise uznemirujuca.
Dajem
sve od sebe. Hrabrim se da budem jaci od Majersa, koji je trpeo samo nekoliko
nedelja. Van Dorn je izdrzao godinu dana. Mozda je genijalnost snaga.
Mozak
mi otice. Kako samo preti da mi rascepi lobanju. razjapljena usta se mnoze.
Glavobolje!
Govorim sebi da budem hrabar. Jos jedan dan. Jos jedna trka da dovrsim novo
platno.
Ostri
kraj kicice priziva. Bilo sta sto ce probosti moje sazizuce dusevno vrenje,
izbosti oci, donoseci ekstazu olaksanja. Ali, moram da izdrzim.
Na
stolu, kraj leve ruke, cekaju makaze.
Ali
ne danas. Ni sutra.
Nadzivecu
Van Dorna.