Duša belog oblaka

 

 

Dok na zemlji još nije bilo ljudi oblaci  su  uzalud  izlivali  kišu

tačno na vreme jer se tome niko nije radovao. Zato su  zatražili  od

Gospoda Boga da stvori nekog ko će ceniti njihov trud. I bi čovek.

 

 

Koji ne bi bio ono šo jeste da uvek ne nađe način da  uprska  stvar.

Svađajući se međusobno zbog taštine sa  oblacima  se  posvađao  zbog

zavisiti jer oni su mogli da lete a on nije.  I  od  tada  vreme  je

ponekad pogodno a nekad nije i sve je  prepušteno  slučaju  i  volji

prirode. Beli oblak je uvek Gromovnik. I zato se smatra da nema dušu

jer uništava višemesečni trud. A kad nema dušu kako o njoj može bilo

šta da se kaže?

 

Ne može ništa.

 

Samo se još može napomenuti da oblaci

najviše vole da se ogldaju u  morima,  pa  tek  onda  u  jezerima  i rekama, dok okeane izbegavaju jer njihov odraz lako upada  u  velike  dubine i više se nikada ne vraća, kradući  tako  sam  sebe  od  sebe samoga.

 

I još treba reći da oblaci više vole da jedu mesec od  sunca

jer je hladniji i ne peče ih iznutra.