Zivela davno
Princeza jedna
U zamku dalekom na
kraju sveta
Duboki jarak pun
predrasuda
Cuvao ju je mnoga
leta.
I pomisli da stize
ptica
Eto mi drustva,
pomisli ona
Dugo sam zeljna
novih lica.
Al ipak ptica bila
nije
Vec ostvarenje
njenih snova
I levom rukom
skrivajuc’ lice
Pred njom se pokloni
Kralj Lazova.
Kako si stigao,
upita ona
Kula je visoka skoro
do neba
Tu Kralj Lazova
rasiri krila
I nasmeja se jer
tako treba.
Ah, ti si andjeo
rece princeza
Ja zelim dripac da
me ljubi
Previse ti si dobar
za mene
I zato, molim te,
sada se gubi.
Opet se nasmeja
Kralj Lazova
Sevnuse dijamantski
zubi
Iz poda poce vatra
da kulja
I kula poce da se
ljulja.
Pa ti si djavo, rece
princeza
Oh, uzmi me odmah,
ljubavi moja
I radi sa mnom sta
god hoces
Moja ce dusa biti
tvoja.
Pa dobro, rece Kralj
Lazova
Vidjena jesi
princezo moja
Nazalost, moram sada
da idem
Smucila mi se
glupost tvoja.
Ali sacekaj,
princeza rece
Zar ne bi trebalo da
me spases
Da me odvedes negde
sa sobom
I ucinis me svojim
robom.
Ah, rece Kralj
Lazova
O tvojoj lepoti pisu
se pesme
Ja samo dodjoh da te
vidim
Jer niko sa mnom
biti ne sme.
I okrenu se, rasiri
krila
Ode daleko od tuzne
kule
Naci ce ona nekog
debila
Sto moze voleti
princeze trule.