Trio u C-molu

 

 

Prvi je visoko u Andima, drugi je kraj obala Mrtvog mora, treći je u

rudnicima dijamanata, duboko pod zemljom. Triangl sačinjen  od  njih

ima i vertikalnu i horizontalnu komponetnu dok se  temporalna  jedva

nazire, jer jedan je bio, jedan jeste, a jedan tek biće, ali to niko

ne zna niti će znati  jer  je  njihovo  postojanje  obavijeno  velom

tajne. Jedini posao koji obavljaju svodi se na sviranje muzike  koji

je pisao J.S.Bah, neprekidno na svim instrumentima pri čemu  posebnu

prednost daju onim najpokretljivijim kao što su vetar i svetlost. Na

taj način njihov trud se širi dalje i  prestaje  da  bude  uzaludan.

 

Iako ne mogu da izmene svet niti da ga spasu oni šalju ulaznu  šifru

za večnost dovoljno dugo i dovoljno daleko da bi je razumeo svako ko

je čuje.

 

Onaj prvi visoko u Andima  ima  u  registrima  samo  visoke

tonove koji idu pravo u nebo i opijaju ptice i  oblake  izazivajući

kiše i poplave i ko čuje samo njega  ostaje  večiti  sanjar  pogleda

uprtog u zvezde.

 

Drugi ima srednje tonove u nivou glasa boga  Mamona

i zahvaljujući njemu svet i postoji mada bi možda bio  bolji  da  ga

nema, i iako ga niko ne čuje od njega potiču sve reči i sve priče  i

sve je usmereno ka istraživanju horizontalnih daljina, a kako su one

već  istražene,  onda  ka  skupljanju  novca  i   običnim   ljudskim

strastima.

 

Treći ima duboke tonove što dotiču sam  Pakao  gde  ljudi idu posle smrti i ko ga čuje upada u redove ubica i samoubica i uvek se trudi da od dva zla odabere oba.

 

Jedini ispravan način da se čuje njihov trio je da se istovremeno osete tonovi koji čoveka vezuju  za mesto na kome se nalazi i  rastržu ka Paklu i Zvezdama, jer  se  tek tako postaje svestan. Ali, svet je gluv i samo povremeno čuje jednog od njih, i na taj način se ubrzava  vreme,  stiče  blago,  ratuje  i ubija. gradi novo i sanjari, sve dok se magični tonovi ne  izgube  i zaborave i sve opet zapadne u san. U tom snu njih  trojica  dobijaju druga obličja i postaju istovremeni, što je, naravno, pogrešno.

 

Onog u Andima penju na nebo i kažu da je Bog, jer je dobar i blag i blizu je zvezdama, odakle je došao i gde će se vratiti kad dan pređe u noć i reke poteknu uzvodno,  a  planine  se  survaju  u   mora. 

 

Onog  u rudnicima dijamanata duboko pod  zemljom  spuštaju  još  dublje,  u Pakao i kažu da je avo, Lucifer, koji je  je  ljudima  nekad  želeo

dobro ali je počeo da čini zlo kad je video da su ljudi zli sami  po

sebi a da niko ne zna zašto je tako. O trećem malo znaju i obično im

je san prekratak da bi ga dosanjali do kraja.