Princeza

 

Zivela davno Princeza jedna

U zamku dalekom na kraju sveta

Duboki jarak pun predrasuda

Cuvao ju je mnoga leta.

 

Jednoga dana cu lepet krila

I pomisli da stize ptica

Eto mi drustva, pomisli ona

Dugo sam zeljna novih lica.

 

Al ipak ptica bila nije

Vec ostvarenje njenih snova

I levom rukom skrivajuc’ lice

Pred njom se pokloni Kralj Lazova.

 

Kako si stigao, upita ona

Kula je visoka skoro do neba

Tu Kralj Lazova rasiri krila

I nasmeja se jer tako treba.

 

Ah, ti si andjeo rece princeza

Ja zelim dripac da me ljubi

Previse ti si dobar za mene

I zato, molim te, sada se gubi.

 

Opet se nasmeja Kralj Lazova

Sevnuse dijamantski zubi

Iz poda poce vatra da kulja

I kula poce da se ljulja.

 

Pa ti si djavo, rece princeza

Oh, uzmi me odmah, ljubavi moja

I radi sa mnom sta god hoces

Moja ce dusa biti tvoja.

 

Pa dobro, rece Kralj Lazova

Vidjena jesi princezo moja

Nazalost, moram sada da idem

Smucila mi se glupost tvoja.

 

Ali sacekaj, princeza rece

Zar ne bi trebalo da me spases

Da me odvedes negde sa sobom

I ucinis me svojim robom.

 

Ah, rece Kralj Lazova

O tvojoj lepoti pisu se pesme

Ja samo dodjoh da te vidim

Jer niko sa mnom biti ne sme.

 

I okrenu se, rasiri krila

Ode daleko od tuzne kule

Naci ce ona nekog debila

Sto moze voleti princeze trule.