Zuta – rodjendanska prica

 

Bio je to akvarijum za letece ribice. Po ceo dan su se svrckale po sobi a uvece bi se meko spustile i prespavale. I tako je to trajalo godinama. Klima je bila vlazna kao u markesovskom romanu, jesen, zima, prolece – kisa, kisa,kisa

 

Nije se dogadjalo u suptropskoj sumi, kamo srece da jeste, ne, bila je to centralna juzna jugoistocna evropa, odbaceni balkan, pakao na zemlji. Oni koji su prvi dosli mislili su da je to raj, jer su nasli sljivu, ispekli rakiju, zapili se kao stoka i zaspali…

 

I tako su spavali hiljadu i nesto godina, dok se svet menjao, oni su spavali, srecni sto zive u raju jer su nasli sljivu, “tu raste sljiva !!!” govorili su pijanim glasovima i opet tonuli u san.

 

Nije ovo dugacka prica, ali je poucna. Idi odatle, zajebi sljivu, raj nije tu.

Ako ne razumes sada shvatices kad se otreznis, veruj mi na rec, to je pakao.

Raj je na sasvim drugom mestu, na svakom drugom mestu…

 

Samo idi odatle i ne osvrci se…

 

p.s. Letece ribice ? Ja ti pricam da zivis u paklu a ti mislis o ribicama…