Trenutak
beskraja
Voleo
bih da ti poklonim sebe
dok
slušamo Baha
voleo
bih da možeš sa mnom
da
dodirneš oblake nežno
bez
ikoga na svetu
žagor
ulice, uspeh, novac, moć
u tami
i tišini samo ti
negde
daleko više nije noć
odlazimo
i kao u
jefitnoj priči
neko
drugi te čeka
na
prenatrpanim grobljima
civilizacija
ide napred/nazad
krupnim
koracima nade
preko
mnogih
preko
nas
na
pitam šta će biti posle
jedanput
se umire
a retko
ko ume da živi
a da ne
bude
koža mrtve svinje
izgubio
sam put
koga
nikada nije bilo
i
prijatelje
koja
nikada nisam imao
lagano
prepun
beznađa
prepuštam
se
raskoši
umiranja
voleo
bih da ti poklonim sebe
dok
slušamo Baha
Voleo
bih da možeš sa mnom
da
dodirneš ovaj trenutak
trenutak
beskraja