Kralj Lažova ( roman ) deo prvi: Pocetak vremena - anno domini MCMLXXXII - Maks, otkud ti ovde? - izbezumila se njena drugarica - cekaš nekog? Odmahnuo je glavom a onda se od sveg srca nasmejao, bar joj se tako ucinilo tada. Osecala se zarobljenom. Ni kasnije, kad je nocima dugo razmišljala o tome nije joj bilo jasno zašto jednostavno nije otišla. - Ovo je Lily - rekla je drugarica - možda ste se vec upoznali? - Jesmo - procedila je. Noge je više nisu držale, cinilo joj se da ce se onesvestiti. Taj tip je i dalje stajao tu, cak se upustio u razgovor sa drugaricom i bilo je jasno da ce ostati s njima. Neprestano joj je duvao dim u lice i htela je da mu skrene pažnju na to, ali pre nego što je otvorila usta, on je vec prestao i bacio opušak koji je u dugackom letu napravio salto mortale i slavno crkao. Naravno, pošli su svi zajedno u klub u kojem je bilo lako upoznati se s nekim ko ti se svida. Srecom, devojke su ulazile besplatno, ali momcima su tražili clanske karte. Možda nece uspeti da ude s njima? Ponadala se... - Cao Maks - rekao je vratar ne tražeci mu propusnicu. Ušli su unutra, u gomilu zagušljivog duvanskog dima koji ih je neprijateljski posmatrao kroz spuštene obrve i stisnute ocne kapke. Nije bilo ventilacije, nije bilo ni King Konga ni Moby Dicka ni Voljenog Predsednika, nije bilo mesta za sedenje, svi su se gurali i muvali oko njih, ali im niko nije prilazio. Maksimilijan je za to vreme bio okružen coporom devojaka sa kojima je veselo pricao. Mrzela ga je... - Maks je fenomenalan - dreknula joj je drugarica na uvo - svi ga prosto obožavaju. - Gadi mi se - rekla je Lily. - Šta kažeš? - ponovo je dreknula drugarica. - Ništa. Užasno joj se pila Coca-Cola, bilo kakvo osvežavajuce pice, od dima se gušila, ali za šankom je bila užasna gužva, tipovi i tipovke su sedeli jedni drugima na ledima i mahali rukama punim novcanica. Maks se stvorio kraj njih sa dve caše Coca-Cole, ledeno hladne. Bila mu je vrlo zahvalna, još kad bi našao mesto za sedenje... - Našao sam mesto za sedenje - rekao je - samo podite za mnom. Probijala se za njim svaki cas zapinjuci o neciji lakat, neko joj je prosuo pice na mantil, ali to je primetila tek kad je sela, punda je pocela da se razvezuje, došlo joj je da zaplace. Ugurali su se kraj jednog para koji se ljubio. Maksimilijan nije seo. Osvrnula se unaokolo i ugledala sliku na plafonu koja je prikazivala neku devojku na ulici, u izvitoperenj perspektivi, beskrajno tužnu. Ulica je bila pusta i prazna, van sveta i vremena i samo je vetar sporo i oporo pomerao bacene kese i gomile prerijske trave, kao u nekom izbledelom filmu o prohujalom vremenu. Da je bila malo pismenija setila bi se Tomasa Vulfa i Andela i matorog Ganta koji oseca da samo on hrli ka smrti u jednom ukocenom svetu lažnog privida. Ali nije, iako ju je slika malo smirila. Nije više želela da razmišlja o tom ludom i uobražnom tipu koga "svi vole" i koji je "fenomenalan" a ustvari je samo prazna ljuštura koja se svuda muva jer nema preca posla. Ona ce jednog dana biti slavna medijska licnost, a on... - Baš lepa slika - rekla je drugarici - ko je to radio? - Pa Maks! - zacudila se drugarica - ko bi drugi? Ponovo je pogledala sliku. Devojka joj je namignula i nasmejala se. Došlo joj je da povraca. To ništavilo od coveka da napravi takvu sliku, a njene još uvek lice na crteže nadarenih petogodaca, bar joj je tako govorio profesor kad se ponudio da daje privatne casove. Nije odbila, ali još uvek nije pristala da spava s njim. - Zar je on na Akademiji? - pitala je. - Naravno da nije - zaurlala joj je drugarica na uvo - to mu je hobi. - Pa šta onda radi? - Ne znam. Za Lily je to vece bilo propalo. Pokušala je da nede nekog zgodnog tipa u svoj toj gužvi ali nije našla nijednog. A ako se onaj Maks vrati reci ce mu koliko je gadan i nece hteti da prica s njim! Pa neka njena drugarica misli šta hoce i neka ga uzdiže do neba, njoj on ide na živce i ne treba joj takvo društvo! Svašta ce mu reci. Tada se pojavio njen profesor, ocigledno pripit. Ugledao ju je i odmah prišao. Osetila je zadah alkohola i smucilo joj se. Pokušao je da sedne, ali kako nije bilo mesta cucnuo je do nje i poceo da prica pipkajuci je po nozi. - Koleginice, kakva cast videti Vas ovde! Zašto ne bismo posle svratili do mene, na jedno picence. Rado bih popricao s Vama! To je naravno znacilo da bi rado spavao s njom, ali to je vec znala. Drugarica se skoro izbezumila zbog tako poznate licnosti i odmah upala u razgovor do ramena. Lily joj je bila zahvalna zbog toga. Pao je dogovor da odmah krenu. - Samo da pozovem mog mladog prijatelja - rekao je profesor. Sa užasom je ugledala kako se vraca sa Maksimilijanom. Stvarno je bio vrlo omiljen. Odlucila je da ne ide ukoliko on bude išao. Nešto joj je govorilo da je to detinjasto i smešno ali nije htela da odustane. - Ovo je Maksmilijan - poceo je profesor - a ovo je ... - Poznajemo se - grubo ga je prekinula. Profesor nije cak ni cuo šta je rekla, uzeo ju je pod ruku i poveo je ka izlazu. Drugarica je pošla za njima. Kad su vec bili napolju i krenuli ka kolima profesor je primetio da neko nedostaje. - Gde je Maks? - pitao je. - Ostao je dole - rekla je drugarica. - Uvek mi se izvlaci, ali veceras nece - rekao je profesor - vas dve me sacekajte tu, odmah se vracam. Potrcao je trcecim korakom nazad u klub. Lily je osecala da ce uskoro zaplakati i bilo joj je drago zbog toga, tako ce manje piškiti. Nešto ju je sprecavalo da ode. Profesor se vratio bukvalno vukuci Maksimilijana koji se otimao i nešto mu žustro, ali tiho objašnjavao. Ti razloli ocigledno nisu bili uvaženi jer su se u kolima našli svo cetvoro. Lily je sedela do Maksa trudeci se da ga ne gleda. - A, veceras ce mi završiti tu sliku - govorio je profeseor - ganjamo se vec dva meseca, ali sad sam ga konacno uhvatio i ne puštam ga. Napolju je padala sitna kiša, Maks je nezainteresovano gledao kroz prozor kao da se razgovor ne vodi o njemu. Zapalio je cigaretu. Brzo su stigli i popeli se krivudavim stepenicama do ateljea. Unutra je bilo nekoliko drvenih stolica i jedna ogromna slika u silikonu. Tacnije u akrilu. Lily je prvi put uživo videla tako veliku sliku, najmanje pet puta tri metra. Prikazivala je nešto izmedu mrtvacke lobanje i Vavilonske kule, sve je bilo u izmaglici ali je utisak bio zastrašujuci, kao da je došao neko iz nekog drugog sveta da napravi tu sliku. Maskimilijan je bez žurbe uzeo cetkice i nastavio da maže po platnu. Pod njegovim brzim i oštrim potezima magla se razilazila ukazujuci na dotle skriven predeo. Oko kule su se nalazile stanbene zgrade iz kojih su milele duge kolone mrava sa kišobranima i šeširima. Vrisnula je. Svaki mravi imao je mali osmeh na svom malom licu, ali, znala je da tehnicki nemoguce to tako naslikati. Ipak, on je naslikao. Slika je bila milje iz necije nocne more. Umetnik koji je to uradio nije mogao da bude normalan. Profesor se smejao. - Samo vrištite koleginice, i to je umetnost - rekao je. Zatim je pustio plocu sa koje se zacuo bluz. Bili Holidej, natpis na omotu. Znala je za tu pevacicu samo po pricama u trulim knjigama lažnih mesija, sada ju je slušala prvi put. Maksimilijan nije ni pokušavao da sakrije dosadu, prišao je stolu i seo. Natocio je sebi dva deci votke i popio naiskap. Drugu cašu je pio znatno sporije. - Još uvek te ne zanima Akademija? - pitao je profesor - bio bi slavan. - Vec smo razgovarali o tome. Zapalio je cigaretu i okrenuo se ka Lily. - Još uvek ti se gadim? - pitao je - ne želiš ništa sa mnom? Utoliko bolje! Umoran sam od buducnosti s tobom i od secanja na nju. Sve je to vec bilo, ali vi ljudi ste primitivni i ne shvatate Vreme na pravi nacin... Ma, to ne vredi govoriti, nemam kome da pricam... Nije ga razumela, te reci su je samo još više uplašile. Kad je bila mala baka joj je govorila da avo ima urokljiv pogled. Mnogo puta se pitala kako bi taj pogled trebalo da izgleda. Sada je znala. - Nisam to rekla - promucala je. - Ali tako misliš - odogovrio je - i nije važno otkud znam šta misliš, dovoljno je da znam. Cutala je. Profesor i drugarica su negde nestali. Gde? - Ovaj atelje je obican jebarnik - rekao je Maksimilijan - ponekad ga koristim i ja, kad moram ili kada ne mogu da izbegnem... Odjednom joj se prispavalo. Osvrnula se unaokolo tražeci krevet, ali na podu je bio samo dušek pokriven prljavim caršavom. Vec je bilo kasno da krene kuci, u svoju podstanarsku sobu. Vrata ce biti zakljucana, a i kako da ode na drugi kraj grada, ko da je odveze, za taksi nije imala dovoljno... - Dacu ti - rekao je. - Šta? - Novac za taksi. Predomislila se, želela je malo da koketira. - Ostacu ako mi obecaš da necemo ništa raditi - reklla je. - Misliš, tucati se? - To... Nacin na koji kaže "to" oslikava njenu totalno kurvionsku prirodu i bez obzira što je u tom casu fizicki nevina ona je vec totalna kurva u duši i on to zna, on sve zna, ali ono što je vec bilo u snu mora da se odigra i u stvarnosti, takva su pravila prljave igre zvane život. Zna da ce ga varati sve vreme dok ga navodno bude volela s kim stigne i kako stigne, sve je to vec bilo.. - Veceras necemo - rekao je - tek za tri nedelje. Neko drugi poludeo bi zbog jedne takve kurvice, ali ne on, njemu to ne znaci ništa, od samo otaljava stvarnost koja se lepi za snove kao govno za wc šolju i može se isprati samo jakim mlazem alkohola. - Otkud znaš? - Sve se to vec desilo - rekao je i poceo da se svlaci. Nije nosio rublje, samo džemper i farmerke. Sasvim go legao je u onaj prljavi krevet. Oklevajuci, skinula je samo cipele i pridružila mu se. Istog casa joj je okrenuo leda. To ju je malo uvredilo. Lako mu je prebacila ruku preko ramena, da li je vec zaspao? - Vec je zaspao - rekao je Maksimilijan - i skloni ruku, smetaš mu. Tu noc provela je budna. Ujutro je kroz spuštene trepavice gledala kako on ustaje da bi nešto pržio u kuhinji, kraj kreveta je vec stajala šolja kafe, ali sasvim hladna. - Piješ hladnu kafu, zar ne? To je bilo tacno, zaista je znao sve o njoj. - Šta spremaš? - pitala je. - Kajganu za mene i pomfrit za tebe - rekao je - jer ti od jaja navodno dobijaš koprivnjacu, mada ceš poceti da ih ždereš kad više ne budeš bila sa mnom. Naravno, najbolje bi bilo da te sad odmah ostavim, ali nije tako bilo. Stresla se. A odmah zatim se i onesvestila. Maksimilijan je lebdeo u vazduhu, na jedva desetak santimetara iznad poda. Jer, pod je bio hladan, a on je bio bos. Ne obracajuci pažnju na njenu onesvešcenost nastavio je da sprema dorucak povremeno locuci votku u velikim gutljajima. U želucu je osecao potrebu za povracanjem ali se uzdržao. U glavi mu je odjekivao Pink Floyd - obscured by clouds, medu prstima je držao upaljenu cigaretu. Isto kao i uvek. Samo-uništenje kao nacin da se preživi. Otpio je još mnogo votke, bez tonika. Vreme se vuklo kao crknuta macka koja je pojela otrovanog pacova. Ugasio je cigaretu i poneo pomfrit. Usput je primetio kako se gomila mrava skuplja oko jednog preminulog. Bio je to jedan sasvim obican mravlji funeral, mala crna gomila besmisla, verovatno i ljudi tako izgledaju bogu, ali, srecom, to nije bila njegova misao, bila je odavno anticki prastara vec. Parkirao je pomfrit kraj i u tom casu osetio miris kose. Bio je zgaden, a još nisu ni poceli da budu zajedno. Vec mu je bila odvratna. Vratio se po drveni tronožac, seo na njega i zapalio još jednu cigaretu....