Deo deveti: Rano jutro Maksimilijan/Kralj Lažova, 1 oktobar 1985, rano jutro Iskljucio je telefon išcupavši ga iz zida. Nije želeo da se cuje sa Lily. Još uvek su bili zajedno, bice zajedno još skoro 15 meseci dan više ili manje, uvek je dan više. Otišao je u kupatilo i dugo se posmatrao u trokrilnom, ogledalu. Još uvek nije mogao da pronade nacin identifik(s)acije tog lika koji se ukazivao. Bio je siguran da to nije on.Bar ne samo to. I to je jedina stvar u koju je bio siguran. - Zato što si lud - reklo je ogledalo. Ogledala obicno ne govore. - Postoje razliciti pristupi stvarnosti - rekao je - recimo, K.G. Jung, Ji Djing, Kastaneda, religije, pop-art,nadrealizam,podsvest, pa ipak je sve to samo jedan od vidova bekstva, kao i rad. Ali ja ne želim da bežim, hteo bih da ostanem u stvarnosti, ali nje nema... - "Civilizacija je tanki plašt na ledima zveri" - rece ogledalo - "secaš li se kada si to rekao" ? - Ne. - To me je i brinulo - rece ogledalo... Užasnuti Maksimilijan je gledao kako se odraz u ogledalu lomi u hiljade komadica, ali staklena površina nije se izmenila. Dugo mu je trebalo da postane svestan da stoji ispred ogledal u kome se ništa ne odražava, ni on, ni pozadina, baš ništa. Mrtvo ogledalo. Brzo je istrcao, previše brzo da bi uocio kako se u dubini stakla rada novi lik koji se smeje i ima neke slicnosti sa njim... Dan mrtvih ogldala - Lily, 1. oktobar 1985 godine, rano jutro Konacno je spustila slušalicu, stalno je bilo zauzeto. To je znacilo da ga je Maksimilijan iskljucio iz zida. Džonatan Lucifer je hteo da cita neki casopis i nervozno je okretao nespretne listove sve dok se nije zadržao iznad Garfilda. - Garfild bi mogao loše da utice na tebe - rekal je Lily uzimajuciu mu casopis - a ja ne želim da imam ekscentricnog macka. Džonatan Lucifer je posle te izjave nonšalantno podigao rep i otišao u cošak da prede. Rešila je da ode do Maksimilijana. Na brzinu se svukla i istrcala napolje. Sunce se tek probijalo kroz oblake. - Tako si bled. - Došla si to da mi kažeš ? Stajao je na vratima ne puštajuci je unutra, malo se zbunila. - Zar me neceš pozvati da udem? - upitala je. - Ne - rece Maksmilijan. - UdI - rece Kralj Lažova. Oboje su se trgli, to nije bio njegov glas, bio je drugaciji. Ne razmišljajuci okrenula se i otrcala nazad. Maksimilijan je pošao za njom ali je nije stigao. Pritisak u glavi je rastao, grad mu je svetao, izašao je napolja, na polja. Prolazio je ispod dalekovoda, iako mu se tuda nije išlo, morao je. Kralj Lažova je tražio prvi stepen energije - tek inicijacija, da se sabere i sredi, a dalje ce videti, tek je postajao svestan samoga sebe. Onda je kabl pao...