Trenutak beskraja

 

Voleo bih da ti poklonim sebe

dok slušamo Baha

voleo bih da možeš sa mnom

da dodirneš oblake nežno

bez ikoga na svetu

 

žagor ulice, uspeh, novac, moć

u tami i tišini samo ti

negde daleko više nije noć

 

odlazimo

i kao u jefitnoj priči

neko drugi te čeka

na prenatrpanim grobljima

 

civilizacija ide napred/nazad

krupnim koracima nade

preko mnogih

preko nas

 

na pitam šta će biti posle

jedanput se umire

a retko ko ume da živi

a da ne bude

 koža mrtve svinje

 

izgubio sam put

koga nikada nije bilo

i prijatelje

koja nikada nisam imao

lagano

prepun beznađa

prepuštam se

raskoši umiranja

 

voleo bih da ti poklonim sebe

dok slušamo Baha

Voleo bih da možeš sa mnom

da dodirneš ovaj trenutak

trenutak beskraja