Deo cetvrti : Collapse - 26 decembar 1986, tacka gledanja Maksimilijana Bio sam lud i nervozan. Muve su letele mahnito po sobi, a ja sam ih jurio pucajuci iz vodenog pištolja. Pokušao sam da se smirim sedajuci u fotelju i paleci cigaretu, ali unutra je bio panj i besno sam smrvio još jedan dokaz ljudske nesposobnosti i nemarnosti. Cak ni proklete cigarete nisu bile kako treba pa kako ocekivati da nešto drugo bude ispravno? Nisam ni ocekivao. Da su me pitali tog casa bih povešao sve fabrike i radnike u industriji duvana, ali nisu me pitali. Ipak sam samoinicijativno rešio da im dam još jednu posranu priliku i zapalio sam sledecu cigaretu, bila je ok. Sve ostalo nije. Nisam živeo na nacin koji bi se dopadao okolini koja me je okruživala, svi su bili jebeno normalni, spremni da pretrpe ko zna koja sranja da bi dobili malo hrane i zabave. Devojku nisam imao niti sam želeo da je imam, i one su bile jebeno normalne i sve su me izbegavale govoreci da sam ekscentrican. To mi je cak i odgovaralo. Bio sam sasvim sam izuzimajuci muve, i uživao sam u tome, izuzimajuci muve, mada se muve nikako nisu dale izuzeti, volele su me do ludila i u coporima su navaljivale ulazeci u sobu i leteci kao muve bez glave dok ne bi potpale pod udar vodene smrtne kazne. Vreme se vuklo kao iscrpljeni ratnik iskicen teškim medaljama kajanja i grehova, kao plac novorodene kopiladi. Bilo mi je sasvim svejedno, oduvek mi je bilo sasvim svejedno i samo sam cekao - mada sam imao tek neki neodredeni osecaj da nešto treba cekati i jedan joiš neodredeniji osecaj da je i to uzaludno. Jutro je bilo tmurno i sivo, tek je svitalo dok smo cekali tramvaj. Onda je otišla i više se nikada nije vratila. Znao sam da ce tako biti, pa ipak sam osecao onaj poznati grc u stomaku, znak da ponovo pocinju samoce. Nije me cak ni volela, povredila mi je sujetu odlazeci. Možda je trebalo da joj kažem da ostane, ali precutao sam to. Možda je trebalo da se kasnije kajem što sam to precutao. Bilo je svejedno. Jer svaka laž koja se dovoljno dugo ponavlja postaje istina. I obratno. I ne sme se pljuvati po živim idolima, mogu da budu nezgodni. I svud su džukci. I tako dalje. I, naravno, otišla je. Zajedno sa svojim zelenim pantalonama i patikama i ridom kosom, ofarbanom, naravno, mada bi nekako bilo lepše da je prirodno rida. Zašto su ljudi uopšte zajedno? Ne mogu da istrpe samocu. Nije bio zato s njom. Voleo je. Bar mu se tako cinilo tog casa. Naravno, kasnije... - Zasmejavaj me još malo - javio se Kralj Lažova - zabavno je. Voleo ju je iako ju je izgubio. Bila je "jako lepo gradena", 90/56/90, što su mere dostojne boginje, 175/55/21, sa pravim i lepim nogama, mada joj je govorio da su krive, što je bila laž, sem kad su se tucali. I to je bilo sve. Nije mu dala da lizne "to ce raditi neko ko ce me voleti" - rekla je, još dok su stajali kraj klavira davne veceri pre svih starih ratova u nedosanjanoj bedi prašine lažnog vremena. I nije mu baš mnogo verovala da je voli. u to vreme bilo mu je svejedno, posle vec nije, ali kasnije nije ni bila s njim. Nikada nije bila njegova. Zar su uopšte i bili zajedno? Bila je to samo jedna prelepa lutka, kurva kao i mnoge druge, i dok nije želeo da bude s njim, bila je, posle više nije, one sve rade naopako, stalno mu je pušila "jer je sperma zdrava" i stalno su se tucali iako u tome baš i nije nalazio neko zadovoljstvo. Glupe intimnosti kojih se secao kad je tramvaj odlazio iako je još pre nego što su se sreli znao da ce sve biti upravo tako. U pocetku mu je samo pušila jer je bila nevina pa nije mogla da odluci da li se tuca s njim za prvi put. Pre toga je godinama drkala, robinjica strasti. Njemu je dala prvom. Ostali su bili drugi. Ostali su je kasnije verovatno ljubili. On nije nikad. Naravno, postoji pasta za zube, ali svet je gadan. Zato je mrzeo da se ljubi, jer, ko zna kome je ona sve pušila i šta je sve jela pre njega? Tramvaj je odlazio , bilo je pet sati ujutro i bilo je hladno i rekla je da ce doci popodne, ali vec tada je uznao da nikada nece doci... Bio je prilicno grub prema njoj, sve vreme, valjda zato što mu se gadila, nije imala svoju licnost, bila je povodlljiva i pohotlljiva. Kako muškarci mogu da vole takve žene? Valjda zato što su i sami govna slicna njima, jer su svi ljudi isti i ravnopravni kad seru. Nikada joj nije rekao da je voli iako su svake noci spavali zajedno u nekim jebenim sobama i krevetima koji su škripali i šaputali su i cesto je morao da šora u caše i flaše jer nije mogao da ide u kloooooooonju. I, iako ju je zadnji put tucao pre pola sata nije više mogao da se seti tacnog obrisa njenog lica, grudi ili tela, cak ni boje picke. - Užasna zaboravnost - prokomentarisao je KraljLažova - ili ce pre biti da je to zato što ste se uvek tucali u mraku pa i ne znaš? - Pre ce biti ovo drugo, sa svim ostalim ce se tucati i pri svetlu, znaš, on je voli i dugo ju je proganjao, sad bi ja trebalo da budem tužan što je kucka konacno pristala i što sam izgubio tako dobru picku, ali ja nekako nisam tužan, mada mi se cini da cu biti... Došlo mu je da zapali cigaretu, ali su ostale na stolu u sobi. Mogao je da je zadrži, ali nije i tako je otišla. - Naravno, srešceš je još - rekao je Kralj Lažova - svet je mali... 26 decembar 1986, tacka gledanja Lily Bože, kako je dugo trajalo, prosto se pitam da li je i bilo. Ne da ga nisam volela, ali nisam mogla da ostanem s njim. Bio je ipak nekako drugaciji pre, posle se sasvim promenio. Ne želim da govorim o tome. 26 decembar 1986, tacka gledanja Hazdrubala Pa, prestao je da bude covek, ma šta da to treba da znaci. Ne znam ni sam šta da mislim o svemu tome, sve je moguce.