Deo deseti : Razgovori u Semiramidinim vrtovima Šta je Maksimilijane, seronjo smrdljivi? Opet si se malo ražalio nad svojom stomacinom, pardon, dušom? Opet se spremaš da sereš u bednom stilu epskih govnovalja, skaraveja? Robovi su u lancima jer su samo sebi lanci! Zato se nikada nece osloboditi! Zar sam nisi pisao: "Jedno neka ti postane jasno Nikada nemaš ono što želiš Sve redom stiže kad je vec kasno Kad mu se ne nadaš i ne veseliš" Sam si pisao a sad jedi govna! I prestani da cviliš kao popišano kuce!!! Posle te tirade Kralj Lažova je ponovo izbledeo i ostavio ga. I on se opet vracao u prastari san koje je zapocinjao mucninom i vecnošcu, toliko hiljada godina i knjiga i opet iste muke... - - Pa, rekao bih da nije htela da se pojebe s tobom, a, mlad majmune ? – pojavio se Hazdrubal – jos ti je rekla da si “pubertetlija” I da joj se ne svidjas ni koliko je crno ispod nokta ? A ? - Otkud ti to znas ? – pita Maksimilijan. - - Vesti brzo putuju, ha, ha, ha. - Sta se to tebe uopste tice ? - Mene ? Mene se nista ne tice, ha, ha, ha – ti si taj koji je pravio sranja ! - -Nisam ja… - -Nego ko je, Hanibal ? - Hanibal … - Znam, on uvek pravi sranja, rekao si joj da si sizofrenicar ?! - - Naravno da nisam. - - Onda ne pominji Hanibala, onda si sranja pravio ti sam. - Ali nisam. - Ona to ne zna. - Stvarno mi se dopala. - Verujem, specijalno kad te odjebala I oljustila ti sujetu do koske, u tom casu ti se sigurno najvise dopala, ha, ha, ha. - Ali nista od toga nisam uradio ja ! - Budalo, pa ti si stvarno za lecenje, o tome se ne prica. Takve zatvaraju u one gumene zidove I cak I ne pokusavaju da ih lece, jesi li svestan toga ? To ti treba ? Zbog malo picke ? Ne budali. Umukni I zaboravi. To je sve sto treba da uradis. - Naravno, I drugi put da pazi – stigao je I Hanibal. - Ti si sve ovo napravio djubre jedno – kaze Maksilijan. - Naravno – kaze Hanibal – I opet cu. I stalno cu tako. I ne mozes mi nista. - Samo zato sto delimo isto telo … - Treba ti jos neki razlog? Ja na ovo telo imam isto toliko pravo kao I ti ili Hazdrubal. - Zasto si to uradio ? - Zato sto tako mora da bude. Uvek ja moram da te spasavam. - Tako sto ces odbaciti svakog do koga mi je stalo ? Tako me spasavas ? Od koga ? - Tacno tako. Spasavam te od tebe samoga. Ti nisi da budes s drugim ljudima. - Zasto nisam ? Sta meni fali ? - Ha, ha, ha – necu ni pokusati da ti objasnjavam, suvise si glup da bi shvatio - Kralj Lazova bi… - Ne pominji I ne prizivaj ! - - Kasno Hanibale – javio se Kralj Lazova, - cuo sam sve. - Pa sta mi mozes – kaze Hanibal – sta mozes da mi uradis uopste ? - Cekaj malo da razmislim - kaze Kralj Lazova – ja sam odgovoran za sve vas, ja sam vas stvorio, I tebe I maksimilijana I hazdrubala, sve vas sam stvorio ja, znaci mogu I da vas obrisem ! Eto, mogu da te obrisem kao da te nikada nije bilo. To hoces ? - Svejedno mi je – kaze Hanibal – zasto si me uopste stvarao ? Da bi idiota kao sto je maksimilijan mogao da spases kad zatreba, zato si stvorio mene, a sad hoces da me obrises? Pa, brisi, obrisaces mene a onda ce on ostati sam… - Ja I zelim da ostanem sam – kaze Maksimilijan. - Naravno da ne zelis – kaze Kralj Lazova – niti bi mogao. Stalno zaboravljam na to. - Samo me mrcvarite – kaze Maksimilijan – zar ovo ne moze jednom da bude gotovo? - Zar sad nije bilo blizu, bas blizu ?? - Za konjski nokat – upisava se Hanibal od smeha – samo za konjski nokat, ha ha ha. Da, bilo je blizu, tebi je uvek “blizu” I kad si poletao u onom snu s litice bilo je “blizu” samo sto si isao s nogama napred, pa smo mi morali da te posle vadimo iz govana, tebi je svaki put “blizu”, princezo na zrnu graska. - Zasto sam ja princeza na zrnu graska ?! - Stvarno mislis da ima toliko profinjenih ljudskih bica koji ce preko stotinu slojeva tvoje sirovosti, sranja, gadosti, gluposti, prljavstine, bljuvotine I cega sve jos ne, uspeti da proniknu u tvoju sustinu ? Da za to imaju zelje I vremena ? Da im tako nesto uopste pada napamet ? Stvarno to mislis ??! - Ne. - Eto, nisi ti bas toliko glup. Naravno da je odgovor “ne”. Zasto onda pizdis ? - Mogli smo da joj damo sansu … - Dali smo joj sansu. Nije je zanimalo. Gotovo. Ides dalje. Ona ide dalje. To je samo ljudsko bice. Zaboravice vec sutra da si ikada postojao. Ne zanimas je. Kraj price. - I to je sve? Uvek tako ? - Uvek tako - A ona prava ? - To je samo legenda. Licno mislim da ne postoji ona prava, ali ako volis da verujes u tako nesto, veruj, meni ne smeta. Ja sam tu samo da odbacujem sve ono sto moze da ti skodi, nista drugo. - Sta mi je skodilo u vezi s njom ? - Zaljubio si se. moronu. Nisi ni bio svestan da si se zaljubio. - I sta je tu lose ? - Tu je sve lose. Ti se ne zaljubljujes. Ne u ljudska bica. Tu je sve lose. - Ona mi se fizicki nije svidjala … - To okaci macku o rep. Prva ti je rekla da si aseksualan… - Pa ja I jesam aseksualan … - Ne, ti si seks masina, ne mozes da budes aseksualan, nisi tako napravljen, ti jebes sve sto gmize, goda I leti ! Nikako nisi aseksualan, ali kad ti je to rekla – sjebala te ! - To je samo sujeta… - “To je samo sujeta” – ti si napravljen od sujete Maksimilijane, sav si od sujete, to je ono sto te pokrece, to te cini onim sto jesi, stalno moras da se dokazujes, I kad te neko tako gadja u sam koren, onda stvarno moze da te sjebe, a moj posao je da te cuvam, nije moj posao da cuvam nju, nego da cuvam tebe. I oporavicemo sujetu, I zaboravicemo da je ta osoba ikada postojala, kao sto ce I ona zaboraviti tebe. Kraj. - Uopste ne zelim da je zaboravim… - Mene mnogo boli kurac sta ti zelis, idiote ! Ovo nije pitanje zelje ! Nisu pozdravi zelje I cestitke ! Ovo je zivot ! A ona te je samlela u par dana ! I da sam te ostavio jos od tebe nista ne bi ostalo ! Kao da te nikada nije ni bilo !!! - Kralj Lazova bi me zacas napravio ponovo … - Naravno, “napravio ponovo” ne bih se ja kladio u to, on se svako jutro budi u drugoj pameti, ne bih ja racunao mnogo na njega … - Cekaj, ali to znaci da je ona dobar igrac, cim je tako delovala na mene … - Ne, to znaci da si ti jako los igrac cim je ona tako delovala na tebe. Bas me briga kakav je ona igrac. Vi prosto ne spadate u istu ligu. Ona je ljudsko bice, ti nisi. Kraj. - Prica o tome dobar los bolji je smesna, ne prolazi. To sto ti volis da glumis budalu na kraju ce dovesti da te stvarno pustimo niz vodu. I nema te vise, to zelis ? - Razmisljao sam o tome. - Znam da si razmisaljo o tome, svi ponekad razmisljamo o tome, kad se senke duze, I kad pada vece, I dolazi vreme kad se budi moc – kako bi bilo prosto nestati … - Cekaj, zar ja nisam mogao prosto da se druzim s njom ? - Mogao si. - Zasto me nisi pustio da tako uradim ?? - Zaljubio si se. - Ona mi ne bi nanela zlo … - Ne pada mi napamet da se igram vracare I da rizikujem s tim, da li bi ona nanela zlo ili ne bi, to ne spada u ovu pricu, mozda u neku drugu, ne u ovu. - I to je sve? - To je uvek sve. Mozes da verujes meni, Hazdrubalu I Kralju Lazova, ljudska bica lazu I njima ne mozes da verujes. Kralj Lazova uvek govori istinu a ja sam uvek gadan, a ti si uvek govnast a Hazdrubal je uvek praktican, I to smo mi. - To je teska sizofrenija. - Zovi kako hoces, funkcionise. Jesmo li zavrsili s tim ? - Ne. - Sta jos hoces ? - Nju. - Ne moze. - Ne moze ? - Ne moze. - Videcemo… - Nemamo sta da gledamo, ne zeli te budalo, kako to ne shvatas ? Uopste te ne zeli. I smucio si joj se… - Ti si joj se smucio ! - Objasni joj razliku izmedju nas dvojice, ha, ha, ha ! - Mogu da pokusam… - Ne mozes da pokusas! Kako ne razumes ! Ljudska bica se procenjuju na osnovu onoga sto vide! Zar ti nije lepo rekla da nisi njen tip ? Ne odgovaras predstavi u kojoj ona zeli da bude. Tvoj fizicki opis je neadekvatan ! Pubertetlija si a potices iz proslog milenijuma, nalazi da si joj aseksualan, sta ti od toga nije jasno, da spelujem ?? Ti prosto nisi osoba koju ona trazi I to je sve. Pokupi se I idi. I to je opet sve. Gotovo. - Ali ja ne razmisljam na taj nacin ! - Mnogo nekog zabole kako ti razmisljas. To je tvoj problem ! Zar ti nije rekla da je to tvoj problem ? Je li rekla ? Jeste ? Da je to tvoj problem ? Sta te onda jos muci ??? - Vise nista… - Odlicno - Cekaj, a planovi ? - Kakvi planovi ? - Poslovni planovi s njom ? - Ah, to… Odradice Hazdrubal, ti vise s tim nemas nista. Znas da je on najbolji za posao, ladan je kao led I samo ga zanimaju pare, ne brini za to. - Znaci, ipak cu ostati u kontaktu s njom ?? - Ne, znaci da ce Hazdrubal ostati u kontaku s njom I odradjivace poslove, ti vise nemas nista s njom, I tako ce I ostati - Sta je sad ovo ono sranje Id,Ego,SuperEgo, Frojd, zasto bih morao da te slusam ? - Izvini, koji put se ovakvo sranje dogadja ? Koji put po redu ? - Ne znam … - Prvi put ? Je l ovo ovako prvi put da se desava ? - Nije - Drugi put ? Je l ovo drugi put da se ovako desava ? - Nije - A mozda je treci put ? - Nije - Pa koliko ti puta treba ? Kretenu ! Ovo se dogadja hiljaditi put. Svaki put kad se ti zaljubis napravis nam svima sranje ! Kako bi bilo da prestanes vec jednom s tim ?! - Znas, prestanes I vise to ne radis ? Kako ti zvuci ? - Bez veze, ja volim da budem emotivan … - Budi emotivan koliko hoces, slikaj, pisi poeziju I prozu, pravi filmove, radi sta hoces, samo nemoj da se zaljubljujes, to je najgore sto mozes da uradis ! - Ali kad volim - Volis da pravis sranja - Ne, volim da se zaljubljujem mnogo je dobar osecaj, cini te jacim - Cini te glupljim I prekini s tim - Pa ne zaljubljujem se ja svaki cas - Samo bi nam jos to trebalo … - Znaci, to je bilo to - Aha - I sad sam ja iskljucen iz te price I Hazdrubal ce odraditi poslove I to je to ? - Tako nekako. - Ti se vise neces mesati ? - Nema potrebe, cini mi se da si shvatio - A da objasnimo njoj o cemu se ustvari radilo ? - Ne bih mogao da podrzim tu ideju. - Zasto ? - Zato. - Stvarno sam voleo da joj pisem … - A tek ja … - Ali, ti si pisao samo sranja, samo da bi je odbio od mene - Mislis da mi je bilo lako ? Mislis li maksimilijane da je jednom suptilnom piscu kao sto sam ja lako I jednostavno da pise takve splacine ? Coveku koji je citao blejka I tenisona, vulfa I koga sve jos ne, da se spusta na taj nivo primitivnosti ? Da pokusava da pogodi sujetu jednom ljudskom bicu ? - Svi imaju sujetu … - Da, ti je imas svakako napravljen si od nje, ali ljudska bica je imaju mnogo manje, teze je pogoditi, narocito kad ne zelis da to radis… - Nisi zeleo ?! - Naravno da nisam, ali morao sam, nisi mi ostavio izbora, da se nisi zaljubio, nista se od svega toga ne bi desilo … - Da ona nije povredila moju sujetu … - Budalo ! Mozes da pricas samo o stvarima koje zavise od tebe, kad ces nauciti ?! To sto je ona uradila ili nije, ne zavisi od tebe, govori samo o onome na sta imas uticaja ! - I sta ja sad da radim ?! - …?! - Pitam te sta ja sad da radim ?! - Mene pitas sta ces ti sad da radis ?! Radi sta god hoces, pisi slikaj, sta ti padne napamet ! Ako nemas posla odmah cemo ti naci neki posao, voleo si da joj pises, pisi I dalje, ne mora direktno njoj … - U mislima cu pisati njoj … - U mislima radi sta hoces,ha,ha,ha ali pisma ce morati da budu opsta, nemam nista protiv toga, samo napred. - Ona ce znati da su za nju … - Ma milina jedna, neka zna, sve dok nemas kontakta s njom bas me briga, samo teraj! - Mozda je I ona visestruko bice… - Ona je ljudsko bice !Ljudska bica nisu visestruka bica! Nisi ti sizofrenicar! Samo te ovde tako vide, to jest, videli bi te, da ovo nije knjizevnost/fikcija, ti si kao 3D objekat koji prolazi kroz ravnu povrsinu a mali pljosnati ljudi, ljudska bica, vide od tebe samo onaj deo koji je trenutnu u preseku sa ravni, od tebe celog oni vide samo jednu malu povrsinu koja im je dostupna – zasto stalno hoces da se mesas s njima ?! - Mozda je I ona takav jedan 3D objekat… - Zar ne mislis da bi Kralj Lazova odavno primetio tako nesto ?? sta mislis koliko nam je trebalo vremena I truda da se ponasamo kao ljudska bica, da budemo “normalni” a ti bi sve da upropastis tek tako ? E ne moze ! - Dobro, shvatio sam … - Konacno, svaki put kad te pustimo s lanca ti pocnes da pravis sranje, a ja posle moram da cistim za tobom… - Znam ali uvek se nadam … - Pa nadaj se ! Ko ti brani da se nadas ! Samo trazimo od tebe da nikakve konkretne korake ne preduzimas po tom pitanju ! Nista drugo ! - Mozda ce joj biti zao zbog mene … - Ha,ha,ha vise I ne pamti da si ikada postojao. Nastavice se prica preko Hazdrubala, tebe se niko nece secati I stvari idu svojim tokom, idu onako kako treba – a ne glupo kako si ti mislio da ce ici. - A sloboda ? - Ne zasmejavaj me ! Sloboda ? Ti si slobodan ili bi hteo da budes slobodan ? Sta si ? - Slobodan sam I zelim da ostanem takav ! - Pa evo – bas to I dobijas ! - A kontakti sa ljudima ? - E, to nece da moze ! Nisi ti za to … - Ali zasto nisam … - Probacu da ti objasnim, po 1001 put ! - Ako si ti 3D objekat I neko ko je 2D objekat pozeli da bude s tobom, sta mozes da uradis po tom pitanju ? - Nista, on ce uvek videti samo beskrajno mali delic mene … - Tako je: tacka ne moze da spozna povrsinu jer je povrsina beskonacno mnogo tacaka, pocrsina ne moze da spozna zapreminu jer je zapremnia beskonacno mnogo povrsina, a ljudi ne mogu da spoznaju tebe, srecom, jer si prevelika budala , ha, ha ha. - I zato ja ne mogu ni da pokusam da budem s ljudima ? - Ama, mozes s ljudima da “budes” u drustvu, da cavrljate, bilo sta, ali ne mozes da “budes” s ljudima na tvoj suludi nacin mentalnog spajanja, jer I najjaci treanzistor na svetu ne moze da se spoji sa nijagarom a da momentalno na izgori! Prekini vise ! - Dobro, prekinuo sam - Dobro. - Hteo bih nesto da vam kazem – kaze Kralj Lazova – ali vama to nista ne vredi govoriti, ipak reci cu vam: Da smo drugaciji, to ne bi bili mi a onda sve dzaba ! - Ali nas niko ne voli – kaze Maksimilijan – niko nas I ne poznaje. - Vrlo vazno – kaze Kralj Lazova – briga nas za to. Svi ce oni vremenom nestati. Bilo bi lepo da I mi jednog dana nestanemo… - Ja bih ipak voleo da nas neko voli – kaze Maksimilijan – bas ovakve kakvi jesmo ! - Reci cu ti kad se pojavi Kraljica – kaze Kralj Lazova – prvi ces znati … - Hazdrubale, na posao – kaze Hanibal – preuzmi kormilo I vozi ! - Razumem kapetane – ceri se Hazdrubal – idemo da pravimo pare ! Ne brini nista umem ja sa ljudima ! - Znam – kaze Hanibal – znam … Maksimilijan ostaje sam da bleji u prefinjeno bojene zidove, na kraju sveta I vremena, gde cita svoju poeziju I prozu koju je godinama pisao cekajuci da se pojavi Kraljica, Prava,Jedina I Velicanstvena, takodje cetvoroosobna I beskrajno svemocna, I sve naj naj naj Jedino sto treba sacekati jos malo, pojavice se ona sigurno … - E, malopre se javila I rekla je “cao” kaze Hazdrubal – sto mu znaci “zbogom”. Pa bih rekao da je ta prica gotova. - To smo znali u startu – kaze Hazdrubal – nije ona imala nikakve planove s tobom, samo se igrala J. Ma, bolje da se nije razvlacilo, samo bi nas zavlacila a u startu nije imala nameru da bilo sta uradi, nije ona u poslu, to je samo hobi za te likove … - Nemoj da je nazivas likom – praska Maksimilijan – ona je … - Ona je STA ? – pita Hanibal – STA je ona ? Reci cu ti – ona je proslost … - Da, - kaze Hazdrubal – ona je prolost, samo nas je zavlacila, jedno mesec dana … - U jebote, toliko dugo je trajalo – cudi se Hanibal – mislio sam da je manje, pa je l smo mi toliko dokoni da nas smizle zavlace mesecno ? Ajde, na posao, cetkicu u ruke pa da se nesto konkretno radi, od price vajde nema. - Ja ipak mislim da je ona imala dobre namere … - Putevi u pakao su poplocani dobrim namerama, znas to, zar ne ?! - Znam – kaze Maksimilijan – znam … - Onda zajebi to cekanje na Kraljicu, nikada se nece pojaviti, svi su ljudi ista govna, a od govana se pita ne pravi, od nase sorte nikog nema na ovoj planeti, niti ce ikada biti, niti je ikada bilo, mi smo prvi, jedini I poslednji, I vecito sami … - Taj zadnji deo mi se nikada nije svidjao … - Vinsent se ubio zbog tog zadnjeg dela, ali on je bio samo covek … - A mi sta smo ? - Mi nismo covek, mi smo iluzija, znas ono “samo si nas sanjala” … - Sa Lily ? - Ili sa bilo kojom drugom, uvek je isto, uvek nas samo sanjaju a kad se probude vrate se u svoje tupave male zatvorene svetove gde zauvek zive srecno J - Ne zive one tamo srecno - Tako se kaze - Zasto ja moram da budem toliko emotivan ? - Nemam pojma a I bas me briga J J J J J J J - Nikad ne moze drugacije, zar ne ? - Mislis, da uspostavimo kontakt s ljudima koji moze da traje ? - Da. - Ne moze. Jer lazu. Ljudi.Ljudi lazu. A ni ova nije htela nikakvu saradnju, prosto je htela da s igra sa nama, I igrala se – sa tobom, jer mi nismo hteli da se igramo s njom. - Zasto niste hteli ? - Pa imamo mi neki svoj nivo, jebote, nismo svi majmuni kao sto si ti … - A zasto sam ja majmun ?! - Pa kad moze da te voza svaka – ne rogusi se kretenu – kad moze svaka, reci cu samo svaka, nista preko toga, dakle, kad moze da te voza svaka I da te pravi budalom, sto se onda pitas sto si majmun ?? - Ja sam za sve kriv – tako je rekla. - E, tu se slazemo J I mi mislimo da si ti za sve kriv J. Mada nikakva steta nije naneta. Posla ima uvek. Kad god propustimo da gacamo po govnima desi nam se da gacamo po svili, tako je postavljen svet J - Znas li koliko je meni tesko sada ? Zbog svega ?! - Naravno, tebi je silno tesko – ali mogu da ti kazem nesto sto ce te utesiti J - Sta ?? - Samo je tebi tesko, nju bas briga, I smesno joj je J. Pravila te budalom, dok joj nije dosadilo. Posle joj dosadilo pa te odjebala. I to je otprilike sve. Idemo dalje… I idu oni tako dalje u pricu bez kraja, ako jedne zimske noci neki putnik, svrati u makondo pa provede tamo sto godina samoce cudeci se kako pukovniku nema ko da pise, cak ni starac I more, cak ni ana karenjina, a kamoli idioti ili braca karamazgovi , a sto se tice ljubavnih jada mladoga vertera, romea I julie, tristana I izolde I prstena nibelunga, cak ni ludi vagner nikada nije uspeo da iskomponuje nesto toliko bolno sto bi moglo da se poredi sa ostavljenim maksimiljanom koji sedi I rice dok se ruse planine iluzija I presusuju mora nada … - - - - - -